Posve friški zagrebački oneman projekt MeisterDejva (pravim imenom Davor Brijačak) je ugodno iznenađenje i osvježenje hrvatske, a i regionalne scene. Kao samostalni autor bez ičije pomoći, navodi da je svašta toga morao zaobići, a i ugroziti u početnim idejama jer se susreo s mnogim umjetničkim, tehničkim i produkcijskim poteškoćama, međutim, kako god da je zamislio svoj izraz, mora se odmah pohvaliti da je ostvario odličan rezultat. Njegov temeljac je oldschool death/thrash s progressive konotacijama, no elektronska produkcija umješno programiranih i dizajniranih ritmova u kolopletu gitare, basa i syntha koji služi za atmosferične harmonije s vrlo pročišćenim zvukom ostavlja dojam one studijske perfekcije Meshuggah povlačeći za sobom i određene avangardne performanse omeđene gitarskim staccatima. U tom pogledu je dobio unikatan zvuk, te pomalo, hm, čudno da se ispričava kako to nije ono što je htio.

Samo 3 pjesme na ovome EP-iju (bio je zamišljen kompletan album) prikazuju kvalitetnu sviračku i autorsku kreaciju otvarajući spomenutim staccatima uvodnu, najkraću "Hate mode on" sa zamagljenim laid-backom violine u ambijentalnom dekoru nakon kojeg šiba siloviti galop uskovitlan s dvije gitarske međuigre u tehnical death maniru, a valja obratiti pažnju i na kompleksno razrađene linije basova s povremenim jazzy intervalima. Vokali su pažljivo odmjereni od hardcore-punk krikova uranjajući i u niže tenor registre, mračno šaputave fragmente prezentirajući mučnu pseudo-metafizičku storiju podrivanja vitalnih razloga za kozmičku mržnju na relacijama boga sa crnog prijestolja, religije, nevidljivih sila, beskrajnih ciklusa, fanatičnog bijesa i reprodukcije boli… Odmah se uočava i progressive dimenzija s kratkim kolažima, a definitivan vrhunac kompleksnosti u narednoj "False entailment" kojeg ponovno počinje staccato s poduljim dinamički uređenim uvodom pretvarajući se u monumentalnu dark epiku punu individualnih frustracija i kompromisa oko zamagljenih iluzija i lažnih povlastica na psihološko-duhovnoj razini. Naravno, ova pjesma je u svojoj punoći od gotovo 8 minuta vjerojatno ono čemu teži generalni stil jer se ne bi zvala isto kao i bend/ projekt. Ritam je trom, gradacijski raspoređen od treće minute i u galop s math tehniciranjem na žicama, a također se jasno uočava i zaobilazak klasičnih death/thrash riffova: drugi dio kompozicije je satkan od solo intervencija u jazzy fuziji s pomalo kaotičnim de-kompozicijskim izletom u reduciranoj konstrukciji kao da su se Trobecove Krušne Peći nakratko uputile u math-rock/ metal.

Ipak, jedina sa standardnim riffovima je završna "Minstrel strikes the core" otkrivajući suštinu koncepta da nije to striktno bogohuljenje i rozganje po religijskom paravanu. Minstrel (srednje vjekovni izraz za glazbenika-zabavljača) je u ovome kontekstu sam False Entailment suočavajući se i sukobljavajući sa show-bizom promatrajući robovanje u paktu pokrenutog apsurdom lažnih proroka, krda propagande, analiza i sindroma prevaranata odbrusivši im da volja, um i duh nikada ne umiru. Pjesma nije nabijena nekim energičnim zamahom na kojeg je možda ciljao u osnovnim parametrima da je primjerice u analognoj varijanti sa živim bubnjevima koji bi donijeli 'šus i druk', ali nikako se ne može osporiti da je i ovakva varijanta više nego solidna prezentacija, neosporno velikog talenta koji sprema nastavak ovog impozantnog složenca.

Očekuje se nestrpljivo.

Naslovi: 1.Hate mode on, 2.False entailment, 3.Minstrel strikes the core

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 16/02/2022