Adi Smolar nije van Slovenije poznat kantautor poput Vlade Kreslina, Ota Pestnera, Aleksandra Mežeka, Jani Kovačiča, Tomaža Domicelja, Tomaža Pengova, Andreja Šifrera, Marijana Smodeta, pokojnog Marka Brecelja ili najhiperaktivnijeg i najplodnijeg, a i daleko najmlađeg među njima Matej Krajnca premda mu počeci karijere sežu još u ono sjajno vrijeme ex-Yu new-wavea kada je većina navedenih već imala velike i znamenite rejtinge širom bivše federacije. Njegov prvi javni nastup održan je 1981. u Cerknici kada je bio student na Filozofskom fakultetu u Ljubljani, povremeno je svirao klarinet i harmoniku dugmetaru u folk ansamblima, na gitaru se orijentirao početkom 80-ih, te je samozatajno pisao poeziju i radio vlastite pjesme koje je na nagovor prijatelja objavio na kaseti 1989. pod nazivom "Naš sve se pa vrti", a bila je paralelno izdana s istoimenom zbirkom poezije. Kaseta je kolala od ruke do ruke underground putevima, a mogla se pronaći i na tada popularnom tržištu zagrebačkog Cvjetnog trga. Oni s boljim pamćenjem se vjerojatno sjećaju pjesama "Kompleksomanija", "Moja žalost" ili veseli country-rock "Pasji dnevi", a točno u doba raspada Jugoslavije 1991., čitav materijal je ponovno sniman kod Boruta Činča i realiziran za etiketu Panika.



Na žalost, tada je sav naredni plodonosni period ostao gotovo nepoznat izvan dežele - Adi je kroz 90-te postao izuzetno popularan radeći i objavljujući redovito u narednih desetak sezona po jedan solistički album godišnje, a također je bio i privremeni član blues-country/ rock benda Leteči potepuhi s kojim je odradio dva albuma "Neprilagojen" (1994) i "Bognedaj da bi crknu televizor" (1995). S ovog prvog su za ovu kompilaciju priložena 3 hita, uz naslovnu veselu rock/ country skladbu tu su "Vroče - hladno" i fina balada "Daleč je za naju pomlad", a s drugog koji je dobio i tada prestižnu, ali kratkotrajnu nagradu Zlati petelin (ukinuta 2001.) za najbolji folk i etno album ovdje su uz naslovni hit još prisutne "Zlo počas" i "Naš svet se pa vrti". Interesantno je da se ova zadnje navedena nije pronašla na onoj njegovoj prvoj kaseti.





Helidon je za ovu priliku još uvrstio "Kdo ima prav?" (album "Saj te prime - pa te mine", 1996), te "Jaz sem nor" i "Vse za dober biznis" (1997, album "Jaz sem nor"), a potom se Adi prebacio u Nika Records, kasnije u Modrina/ Dallas. Tijekom Helidonovog perioda doživio je veliku popularnost, jedni od stalnih suradnika uz Činča bili su mu Dejan Došlo (gitara, prateći vokali), Damir Jazbec (usna harmonika), te u ranijoj fazi Klemen Tičar. Ovdje je kroz 10 izabranih hitova sudjelovala proširena studijska sekcija od još desetak glazbenika, elem, riječ je o bendovskom pristupu, a njegov autorsko-zvučni univerzum neprestano se vrti između countryja i bluesa, danas se slobodno konstatira da je već onda imao nos za evergreen, a i retro frakcije koje su danas veliki hype kod americana i indie-folk autora, te je na određeni način progovarao kritičkim cinizmom protestnog opredjeljenja pomaknuvši granice humora i duhovitosti u vrlo zabavan i vedar, pristupačni kontekst koji mu je i donio veliku slavu u deželi. Ujedno, ova kompilacija je štampana i na vinilu kao prvo LP izdanje povodom prvog javnog nastupa jer je u karijeri imao samo kasetne i CD nosače zvuka.

Naslovi: 1.Pasji dnevi, 2.Bognedaj da bi crknu televizor, 3.Neprilagojen, 4.Vse za dober biznis, 5.Zlo počas, 6.Jaz sem nor, 7.Daleč je za naju pomlad, 8.Vroče - hladno, 9.Kdo ima prav?, 10.Naš svet se pa vrti

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 10/02/2022