Peterac iz Baltimora (Maryland) ima po Spinu i Pittsburgh Post-Gazete album 2021. godine. Paste i francuski Les Inrockuptibles su mu dodijelili titulu vicešampiona, Revolver, The Ringer, Consequence, Loudwire, Men's Health no.3, The Washington Post, Kerrang! No.4, Rolling Stone no.8, NME no.9 i tako dalje… Ajd da se provjeri. Uistinu, nimalo ne trebaju obeshrabrivati titule ovih magazina koji su, uzgred, neki od njih klasični štreberaj koji ne mari za kvalitetu i umjetnost nego za komercijalni efekt 'pišemo samo o onome što ima najbolju prođu', ali ima dosta istine u ovim njihovim godišnjim izborima. Bend je relativno friški, osnovan 2010., a prvih pet godina su bezuspješno rozgali po lokalnom undergroundu demonstrirajući prve snimke za Reaper Records koji im je objavio dva EP-ija, jedan demo i debi album "Nonstop Feeling" (2015) s kojim su si nanijeli više štete nego koristi jer su ga promovirali na turneji sa pop-punk šarlatanima New Found Glory priskrbivši si rejting šmokljana. Da se dalje ne kaljave i brljave, nakratko su prešli u Pop Wig objavivši treći EP "Move Thru Me", zanimljivo, isključivo na 7'' vinilu kao i sve prethodne i naredne dojahavši čak do no.14 pozicije na USA heatseekers listi, a time im se naširoko otvorilo tržište što je odmah iskoristio Roadrunner Records davši im višegodišnji ugovor. A kad je ovako velika etiketa u igri, sasvim je jasno da i uspjeh ne smije izostati. Drugi album "Time & Space" (2018) je znatno popravio početni bleferski image premda su kritike bile oprečne i kontradiktorne: Kerrang! ga je proglasio albumom godine, a Pitchfork ga je gotovo sasjekao zbog pozerstva, nepovezanosti i nefokusiranosti, sasvim opravdano jer članovi benda sviraju i u Trapped Under Ice, Angel Du$t i još nekima švrljajući ne toliko žanrovski koliko s potragom za mogućim uspjehom šireći spektar potencijalnih zicera 'kud puklo da puklo'. Njihova etika i svjetonazor nisu neke striktne angažirane fikcije/ fakcije, već emocionalne preokupacije mladih momaka s ulice koji uglavnom imaju ekonomski stabilne i sređene živote zabavljajući se skateboardima i pripadajućim infrastrukturama koje idu uz to. Istina, nekome je to posve nezanimljiva tema poput slušanja membi i rasprava automehaničara o karburatorima, kilerima, karikama, mašinama…Njihove su spike teen teme o košarci, obručima, odmorima, provodima, pomalo o antisocijalnim neskladima, koji puta i smislu života, ambicijama, a ima i inteligentnih analiza. U svakom slučaju nisu nezgrapne na ovome albumu gdje prije svega izbija čvrst i uvjerljiv vokal Brendana Yatesa koji umnogome nalikuje na Perry Farrella, a samim time odudara od klasičnog hardcore punka s transžanrovskim izbojcima.



Glazbeno su također upečatljivi s vodećim riffovima Brady Eberta, te zanimljivim ritmičkim koloritom, a i povremenim synth/ elektronskim manipulacijama od funka, indie-rocka, metalcorea sve do pop-punka. Miks je eksperimentalno hrabrih fuzija punka probijajući okvire hardcorea istom mjerom kao što su to nekad radili Gang Of Four ili RATM izbjegavši tradicionalnu kategorizaciju. Sve skupa, koji puta se čini da niti oni sami ne znaju kuda se kreću, ali baš u tome ima i uzbuđenja.

Naslovi: 1.Mystery, 2.Blackout, 3.Don't play, 4.Underwater boi, 5.Holiday, 6.Humanoid/ Shake it, 7.Endless, 8.Fly again, 9.Alien love call (feat. Blood Orange), 10.Wild wrld, 11.Dance-off, 12.New heart design, 13.T.L.C. (Turnstile love connection), 14.No surprise, 15.Lonely dezires (feat. Blood Orange)

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 26/01/2022