Postoje najmanje dva benda s istim nazivom, jedan iz Francuske (točnije Nimrød, osnovan 2015.), drugi iz Čilea (aktivan od 1985.), a ovo je najfriškiji iz Beiruta, glavnog grada Libanona. Samo ime je daleko poznatije kao Oziris, egipatski bog podzemlja i smrti. O povijesti benda nema nikakvih podataka osim da su trojac Serge Achkharian (bas), te AM Shred i Karam Aslan (gitare) uz goste Charbel Hahad (vokal u 3 pjesme), Anthony Daou (nay) i Mood Yassin (klavijature i orkestracije).

Na prvi pogled, bez bubnjara činilo bi se da je ovo neki smandrljotak kojeg prate programirani ritmovi, ali zafrknuli bi ste se. Da, programi su ovdje neophodni, međutim ovaj njihov debi album obara kompletna slika od početka do kraja, štoviše, ovo je vrlo intrigantno budući da uistinu ne možete niti zamisliti što očekuje na ovih nepunih 30 minuta materijala. Iskreno govoreći, mnogi nafurani američki i europski metal bendovi koji pokušavaju u svoj segment ubaciti tobožnje proučavanje povijesti i mitova Bliskog istoka su ustvari samo egzibicionisti koji to promatraju i doživljavaju sa strane, obično po nekoliko tisuća kilometara udaljeno tumačeći egzotiku stoljećima primamljivog terena. Međutim, ovim Libanezima je to sasvim normalna stvar tradicije; čemu da se upuštaju u kauboje, američki građanski rat, šerife, zakone, politiku ili skandinavske, te europske priče kad imaju jednu od najbogatijih povijesnih riznica na svijetu, a za ovaj debi su im za osnovnu inspiraciju poslužili stari egipatski bogovi Amun Ra, Seth, Horus i Maahes (ili Mios), te dobar dio mitologije vezane uz njih. Predočili su bogatu, takoreći soundtrack priču u kojoj se točno osjeti ta posebnost kakvu nemaju suhoparno fiktivni bendovi, a i umjetnici koji se drže tek samo rekla-kazala poznavanja materije.

Ovdje su veliku ulogu odigrale Yassinove orkestracije koje čine gotovo polovicu atmosferičnog dekora otvarajući ga world-music uvodom "A visitor to a time" s kojim se teško može otkriti progressive djent kojeg čini vitalni dio sadržaja, međutim tu počinje priča o čovjeku iz budućnosti koji se pronađe u velikoj eri drevne egipatske civilizacije. Pomalo s Gabrielovskim šlihom onog čuvenog soundtracka "Passion" (1989) za film "The Last Temptation of Christ" počinje naredna "Amun Ra (the invisible oneness)" varirajući autohtoni folklor vijugavih melodija izvedenih sintetičkim orkestracijama prvih minutu i pol, a tek onda slijedi otkrivenje stila Nimroda: moderan sofisticirani djent nabijen growl vokalom s mnogo igri na tipkovnicama, kratko odrezanim riffovima, energičnim pohodima u tromijem electro-metalcore ritmu s neophodnim blastbeatovima i mnogo breakova, a intervali između kompozicija su uglavnom obogaćeni orijentalnim arabeskama. "Seth (the usurper)" je vrlo moderan dio intenzivno uronjen i u nu-metalcore protežirajući simfonijsku frakciju, a i elektronski nintendo laid-back s neprekidnim 'up & down' vibracijama, dok je najdulja "Horus (of the two horizons)" (instrumental od 6 minuta) najkompleksnija fokusirajući se na bogato razgranatu strukturu zvučne priče prepletene baladičnošću i snažnim jazzy dekorom klavijatura i gitara, no daleko amblematičnije fiksiranim od primjerice starih prdonja Pink Floyd ili novih izdanaka The Architects.



Možda naoko i zavara da nemaju odriješite ritmove jer se mnogo toga ovdje polaže na taj dezen ambijenata poput horror soundtracka "Morir es vivr" ili također "Mios (Vengance Deity) ft. Michael Angelo Batio & Michel Labaki" koja odlazi u neobičan konglomerat djenta križanog s rave-hardcore elementima, a sve je ovo uistinu nesvakidašnje energična bomba. Završni dvominutni instrumental "The departure" u dobroj mjeri služi za idealno bezeciran odjavni foršpan ove prekratke fikcije koja daleko više od svih onih, da ne kažem Hollywood spektakla progovara i tumači pravo značenje egipatske mitologije.

Album je vrijedan pažnje. Nabijen je šarenilom boja i progressive art dizajnom u kombinaciji elektronike i analogno čvrste, moderne svirke s naglaskom na isključivo 21. stoljeće nimalo ne tragajući za nekim mrtvim idolima iz prošlog milenija. Pogled na budućnost se mijena.

Naslovi: 1.A visitor to a time (intro), 2.Amun Ra (the invisible oneness), 3.Seth (the usurper), 4.Horus (of the two horizons), 5.Morir es vivr, 6.Mios (Vengance Deity) ft. Michael Angelo Batio & Michel Labaki, 7.The departure

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 07/01/2022