CRESCENT: Carving the Fires of Akhet (Listenable Records, 2021)
Počeli još 1999. u Kairu, ovi Egipćani su se kasnije odselili u Njemačku odakle plasiraju svoje pocrnjele death pržione okupljene oko vođe, gitariste i glavnog vokalista Ismaeel Attallaha koji se prvih petnaestak godina pračkao u demo poziciji uspjevši ostvariti tek jedan d.i.y. materijal i EP. Presudan trenutak bila je selidba 2014. kada je objavljen prvi album "Pyramid Slaves", a onda nakon 4 godine i drugi "The Order of Amenti" s kojime su obznanili mitsku povezanost s faraonima i bogatom egipatskom civilizacijom što se odražava i u glazbenim parametrima.
Na ovome trećem albumu uz ranije pridošlog drugog gitaristu Youssefa Saleha, friška je ritam sekcija s dvojicom Nijemaca - bubnjarom Julian Dietrichom i basistom Stefanom Dietzom koji je, između ostalog bio član glasovitih Melechesh. Jasno, ima i bliskih stilskih poveznica s njima, ali i s Nile, Belphegor, kao i poznatijim egipatskim Scarab i Odious, te AlNamrood iz Saudijske Arabije. Utkali su harmonijski orijentalni mol, implementirane dinamičke ljestvice, ponešto tradicionalnih instrumenata i šaren izbor oktava s kojima se ponekad izgube, no zato ih nimalo ne smeta da naprave podulje pjesme i do 8 minuta poput uvodne, eksplozivne naslovnjače "The fires of Akhet" u kojoj pokazuju i kompleksne strukture. Možda bi nalikovali na Nile da sviraju 4/4 riffove, ali zapravo tu se primjećuje koliko se Karl Sanders (Nile) ogradio od orijentalnog i bliskoistočnog folka ostavivši ga izvornim death/ black bendovima s tog područja.
Početak pjesme "Serpent of Avaris" pokazuje i određeno poštovanje ka Behemoth iz faze "I Loved You At Your Darkest" (a i Amon Amarth) kao i "Drowned in Theban blood" kombinirajući potamnjene filmske pejzaže s mitološkim lirskim sadržajem o bogovima Ra, Waas i Akhet konvergirajući se u slojevitu fokusiranost gitarskih linija što ne bježe od agresivnih interpunkcija. Ima i superiornu sposobnost varljivo prljavih riffova s ubrzanjima, ali i padovima tempova, međutim, za one koji su upoznati s prva dva albuma, primijetiti će ponavljanje istih mana - druga polovica albuma upada u srednji, pa i sporiji ritam s kojime se gubi koncentracija, ali niti govora da su "Neb-Pehti-Ra" ili "Imprecations upon thy flame" loše pjesme. Jedino je nejasno čemu dvominutni mračni world-music instrumental "Crimson descension" koji je komotno mogao biti početak, sredina ili završnica neke od tema. Izgleda da je jedina namjena produžiti album do iščekivanja završne "As nu enshrines death" s kojom se i nije postiglo ništa posebno osobito izuzev kratkog odjavnog world-music segmenta.
Album uspijeva u održavanju produžetka karijere iako su prethodna dva imali spretnija rješenja. Može zadovoljiti neophodne potrebe ljubitelja ovakvog žanra impregniranog orijentalnim zvukom pustinje bogova, njihovim nemilosrdnim vatrama i tajanstvenim prokletstvima dima i pepela.
Naslovi: 1.The fires of Akhet, 2.Moot set Waas, 3.Serpent of Avaris, 4.Neb-Pehti_Ra, 5.Imprecations upon thy flame, 6.Drowned in Theban blood, 7.Crimson descension, 8.As nu enshrines death