Svakim danom se može potkrijepiti činjenica da je Covid-19 pandemija imala pozitivne učinke na glazbenu djelatnost što svjedoči ovaj projekt Jana Karlovića iz Kaštele koji je tokom 2020. ostvario 3 izdanja: album "The Preacher of Nothingness", singl "Dead stars" i koncem iste, pred samu Novu godinu ovaj EP ili bolje rečeno produljeni singl. Kao kompozitor, tekstopisac i kompletni glazbenik (gitara, bas bubnjevi, synth, programi) uz sebe ima vokalista Vjeku Dražina s kojim je u ono predpandemijsko doba dvije godine proveo u melodičnom death/ doom petercu Vûlom. Bend je realizirao dva singla i jedan album (imali su i obradu "Hurt" Nine Inch Nails), a interesantno, Dražina je uz vokalne role bio i bubnjar. Pozornost na Inhuman Torment sasvim slučajno mi je uputio algoritam youtubea ponudivši stanovitog Alerik Wanga kome bend gostuje u pop/ post-metal pjesmi "Your heart" s albuma "Planet Scars", a kako sam ih iz čiste znatiželje potražio niti sam ne znajući što bi se trebalo očekivati, priznajem da je ovaj EP svojevrsno, vrlo prijatno iznenađenje. Samo dvije teme uvrštene na njega pokazuju zavidne kreativne odlike. Kraći instrumental "Rancour" prošaran elektronikom dark-wavea u ambijentalno mračnom dekoru s melodičnim staccatima i harmonijama synthova vodi na psihodeličan trip blizak minijaturama Brian Enoa, no pokazati će se da je to uobičajen black metal intro za 9 minuta dugačku "Omen" što izranja iz dugotrajnih depressive disonantni nisko uštimane gitare uz pratnju synthova stvorivši bogati atmosferski uvod za klasične blastbeatove i teško prohodan, ali upečatljiv i mračno režavi vokal natopljen pesimističkom lirikom životnih obzora od zaboravljenog jezika iz drevnih vremena, individualnih ideala prošlosti tamnijih od najdubljih ambisa u očajno beznadežnom životu očekivajući smrt s nekoliko kompromisa - autodestrukcija, samoća, pjesme Bafometa i kružno vrtloženje s lošim predznakom postojanja. Elem, optimizma nema premda je lirika artistički sročena na engleskom jeziku s tipičnim crnim scenarijem u stilskom kolopletu black metala blago sklonog i ka progressive ubodima s nekoliko atmosferičnih intervala i kraćih predaha.



Materijal zvuči svjetski poput renomiranih bendova koji su namjerno preskočili prva dva black vala uputivši se nesputano na modernizaciju s remontom, a ako se sjetite 80-ih ili 90-ih, mnogi su žanru predviđali brzo zasićenje i utrnuće s malom vjerojatnošću ka revalorizaciji. A kako stvari danas stoje, žanr je toliko zastupljen i suvremeno nafilan mnogim supstancama da mu se kraj horizonta ne nazire.

Naslovi: 1.Rancour, 2.Omen

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 01/09/2021