Ha, ima štošta toga na današnjoj svjetskoj sceni krivo interpretirano i pijarom popraćeno, primjerice poput ovog zvrkastog i otkačenog pariškog četverca za kojeg sam dobio priloženi press-info da je riječ o avangardnom metalu. Ajde, ako je to pisao neki dvadesetogodišnjak, njemu ova glazba može i djelovati avangardno, ali gdje je samo izvukao 'metal' da mi je znati…

Ne, ovdje nema ništa od metala, tek malčice u nekim tragovima kada gitarist i vokalist Renaud Fumey stisne pedalu distorzije, no to je vrlo rijetko, a u principu niti po tome ne sugerira da je izvornik i impresija proistekla iz bilo kakvog heavy žanra. Ovo je prije svega jedino klasičan progressive rock s ponešto alternativnog i post-rocka, mada će te na njihovoj bandcamp stranici pronaći i nazivnik 'metal', no on je samo u fuzijskom aspektu jer su friški bend koji je prije ovog debi albuma realizirao samo EP "Nouriture", usput, pravilan naziv je NOUЯITURE (velikim slovima), dok je malim slovima Nouriture. Njihova zafrkancija je glazbeno-lirska duhovitost s pričom o mladom čovjeku Kregu, sasvim običnom koji nosi hlače, čarape, gaće, obuću, a ponekad i čizme. Voli jahati svoga konja Prancera u potrazi za neobičnim namirnicama jašući kroz mnoštvo čudnih zemalja da bi se pronašli u pustinji s mnogo vjetra i upali u živi pijesak. Pokušavajući se izvući, Prancer je nažalost potonuo, a Kreg se jedva iskoprcao, no čizme su mu skliznule s nogu. Tad je po prvi puta osjetio da mu noge strahovito smrde. Konj mu je uginuo, a on je pomislio kako ga mrtvi obrok nikud neće odvesti, te je počeo razmišljati o suhoj zemlji. Onda se nakratko odmorio, opružio i zaspao misleći da je sve ovo samo jedan ružan san, no kad se probudio, i dalje se nalazio u pustinji, sunce ga je peklo, bio je žedan, osjećao je ricinus u stomaku i počeo je trčati glavom bez obzira, samo da nekud stigne i izađe iz pustinje. I došao je do nekakvog zida iza kojeg je bilo mnogo ljudi. Poželio je nekoga ubiti za vodu i komad suhog kruha, no ipak je hladne glave razmotrio novi recept "Frenglish Cusine" kojeg im je preporučio, a ide ovako: '1⁄2 šalice maslaca, 2 jaja, snažno istučena, 3 banane, sitno zgnječene šakama (za ozbiljne i ekstremno vlažne i ukusne probajte 4 banane), 1 1⁄2 šalice brašna, 1⁄2 šalice vanilin šećera (nije obavezno), 2 šalice krvi (obavezno). Smjesu stavite u veliki zvučnik i bacite na zid 10 do 15 puta. Probodite bubnjiće za maksimalno uživanje'.

I onda, evo, ovdje se na albumu nalaze kojekakve degustacije slatke, slane, pržene, sirove, sve do završne, najdulje teme "Frog legs", elem žabljih krakova koje je Kreg isprobao na razne načine, čak je i osobno hvatao žabe po potocima, močvarama i kojekakvim glibovima i blatnjavim baruštinama. Zvuk i stil kroz prvih nekoliko pjesama asocirati će na kombinaciju Nick Cavea and the Bad Seeds s Pink Floyd i Yes zahvaljujući i synth modulacijama Olivier Brodua, te naglim bubnjarskim šusevima Gautier Marota, a tu su također i Caveovski mračni vokali. Četvrti član je bas gitarist Théo Alves Guiter koji povremeno nešto natukne kao narator. No, ako poput mene čekate nešto od metala, to se praktički nigdje ne ispoljava. Sve je ovo jedna solidna zafrkancija, komedija i ama baš ništa ozbiljno, čak tu nema niti neke posebno eksplicitne svirke koja bi uzbudila kardiogram. O 'ozbiljnosti' govori i činjenica da na youtube nemaju niti jedan video. Albumom defiliraju šale, a bend preporuča da za slušanje pripremite salvete. Pa, onda dobar tek!

Naslovi: 1.Introduction, 2.Tajine, 3.Guacamole interlude, 4.Chipotlay, 5.Unhtun, 6.Fugu, 7.Iii!!!, 8.Ghost peppers, 9.Frog legs

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 31/03/2021