Današnjica nimalo nije optimistična: korona virus hara, potres u Zagrebu gdje živim ovo 21. stoljeće, izbjeglice, kordoni putnika nomada koji niti sami ne znaju kuda će, bezglavo domicilno stanovništvo koje se ne pridržava strogih uputa štabova i stožera za zaštitu, sve više zaraženih i mrtvih, a kako kažu vodeći mediji i revni stručnjaci biti će sve lošije i pogubnije. Sarkastično, ali baš upravo u tom smjeru je, namjerno ili ne otišao treći službeni album doom/ death peterca iz Michigana koji je pažnju na svoj rad skrenuo hibridom teških stilova u sporijim tempovima sa zlokobnim gothic elementima i mučnom, morbidnom vokalnom izvedbom frontmena Mike Erdodyja (ex-Borrowed Time, a radi još s Acid Witch, Failed, Nuke i Harbringer) i gitarski raskrzanim fluktacijama Alex Awna i Don Durra. Lirski savijene horror teme o propasti čovječanstva zauzimaju onu poziciju koja nam je dobro poznata iz mnogih, vrlo sličnih filmova, mnogih likovnih i književnih djela, rock/ metal albuma nadahnutih armagedonom: to su tanke linije na balansima propasti i smrti gdje je život tek agonija koja se pokušava othrvati bezuslovnoj kapitulaciji punoj očaja, pogrebnih trenutaka, nesnošljivoj atmosferi opće paranoje i panike, unutarnjih nemira i frustracija koječime, a upravo ovih dana ta dramatika je dosegla visoki stupanj svijetske svijesti katastrofalnih razmjera koja se teško s ičime može usporediti. Čak niti kuga, kolera, tifus, španjolska gripa i ine boleštine koje su svojevremeno odnosile tisuće (i milijune života), pa niti dva velika svjetska rata nisu toliko uzdrmali svjetsku javnost i naposljetku, običnog čovjeka koji više u ništa i nikoga nije i ne može biti siguran. Sad, pitanje je koliko su ciljali i pratili zbivanja u cirka zadnjih 2-3 mjeseca kada su stvarali album, a mišljenja sam da i nisu, no činjenica jest da kompletna lirika upravo sjeda na glavni svjetski problem koji je do samo prije nekoliko mjeseci izgledao kao sporadično bezazlena furka death/ doom/ black i inih metalaca koji redovito svoje inspiracije pronalaze u svjetskim kataklizmama i katastrofama od početka civilizacije do danas. Međutim, sad je potpuno jasno da se takva (i vrlo slična) čitava scena nimalo ne zavitlava, kako su mnogi uvijek smatrali, šarlatanstvom i nadahnućima paklom, sotonizmom, morbidnostima i nadnaravnim sferama koje se nikad neće desiti. Malo brus. Upravo se dešavaju... Pjesme, njih samo 6, poredane su 'kronološkim' redosljedom od uvodne "A beast among us" pune olovnih gitara i samrtničkih hropaca, singl "Self-schism" traži utjehu napenalenu između grubih početnih death finesa, središnje atmosferične doom meditacije i tromog deatha nakrcanog krešendima koje redovito rabe od pjesme do pjesme, pa se dolazi do mračnog akustičnog intermezza "A single obolus" kao izvađenog iz epohe srednjevjekovne glazbe do pojave renesanse i baroka, a zna se, u tom periodu su vladale najveće boleštine i pošasti po Zemlji koja jedva da je imala pola milijarde stanovnika (milijardu je dosegla 1830.).



Drugi dio albuma, premda B strana ploče ima samo 2 komada, otvara "Leave the light behind" (zadnja na A strani), nešto optimističnija pokazuje zaokret: pojavljuju se i 'čisti' Erdodyjevi vokali, a i synth linije što sve skupa dovlači gothic ugođaj s melodičnim uplivima The Cure, Joy Division, a nije na odmet ne spomenuti i vrlo slične karakteristike netom zaboravljenog Blake Judda, onako kako je znao s Nachtmystium otputovati u istraživanje black metal zvuka korespondirajući s post-punkom, elektronikom i indie-rockom. Ovo je čak i jedan od zvjezdanih trenutaka ploče koji može koliko-toliko razgaliti pozitivnijom atmosferom da ipak nije sve tako odvratno i užasno na ovome svijetu, ali ne zadugo jer odmah slijedi apokaliptična vožnja "Casket of shame" koja ne usmjerava na nekakve povoljnosti, a nikako na nadanja u bolju budućnost. Jasno je da ova druga strana albuma nosi dramaturške potencijale nabijene neminovnom smrtnošću uzimajući ekspanziju na području progressive etike što najbolje predočava grande finale, završna naslovna "The world that was" u kojoj se pojašnjava kakav je to svijet bio nekad. Iznosi skoro 10 minuta, vrlo frustrirajućih realnosti ostavljajući iza sebe dosadašnji svijet i njegov svjetonazor kakav je bio uranjajući u napetost i neizvjesnost približavajući ga crnoj rupi i opustošenom planetu bez imalo šansi za daljnji prosperitet. A kroz čitavo vrijeme ljudske civilizacije, kad su pametni ljudi, filozofi, umjetnici, kritičari, novinari i metalci zborili o ovakvom scenariju koji nas je zadesio, nitko nije mnogo mario. To se može desiti nekome drugome. Nikako nama, tebi i meni. Svima nam se dešava. I onima koji se uvijek s time zajebavaju 'neću da budem OK'.

Svijet kakav je bio više definitivno ne postoji. Zvijer je među nama i nije političar, ekonomist, državnik, hohštapler, rasist, fašist, nacist... Najčudnija je i najlukavija pojava kojoj niti svjetska kriza i neimaština s jedne, a bogatstvo s druge strane, niti strateške manipulacije najvažnijih državnika, niti Papa i sveta vodica, niti Alah, Hare Krišna, Buda , Konfučije, Šinta i ostali ništa ne mogu. Počeo se odvijati strašni armagedon. Smak svijeta. Zatvorite se kod kuće, koristite alkohol koliko god možete za dezinfekciju, on je jedino sredstvo od kojeg prokletstvo bježi kao vrag od tamjana. Ne služi se uzalud sveta misa s vinom i nije uzalud Krist rekao ispijajući vino 'ovo je krv moja'... Svatko tko se bavio vinogradarstvom, poput mene, mojih predaka i mnogih vinara, zna koja je to muka održavati vinovu lozu koja zahtijeva svakodnevni tretman. Nije grožđe bitno i neke ustaljene bedastoće kvalitete o vinu, enolozi koji su nasrali stotinu teza o ukusu, bitan je vinogradar, onaj koji održava zemlju i lozu na životu.

I vjerujte u ono što je davno rekao pametan prorok Nick Cave 'ne vjerujem u Božju intervenciju'. Vjerujte sebi da imate sukladno izgrađene stavove o čitavom kompleksu ljudskih ponašanja, to vam može spasiti život. Nikome ne vjerujte. Čak niti meni koji nisam zaražen koronom. Barem za sada, jer, fala Bogu, ne volim ići na mjesta gdje se skupljaju ljudi, to sam proživio na bezbrojnim rock koncertima što me u zadnje 3-4 godine sve manje zanimaju. Uzmite ovaj dar američkog doom/ death metal benda i tumačite ga, može vam jako mnogo pomoći... Usput, tiskali su samo 1000 vinila i cd-ova, ako itko želi više u ruke primiti nešto opipljivo, a ako ne, tu je i download kojeg će te pronaći. Smak svijeta je jako blizu. Bliže nego što se čini.

Naslovi: 1.A beast among us, 2.Self-schism, 3.A single obolus, 4.Leave the light behind, 5.Casket of shame, 6.The world that was

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 23/03/2020