Nakon dva jebačka "denim&leather&guitars" albuma uslijedilo je "otkrovenje" s akustičnim Howl. Jedni su taj album hvalili na sva usta i nazivali ga sazrijevanjem, drugi su ga pljuvali, nazivali ga sranjem, nazivali ih izdajicama i odricali ih se po novinama. Ja pripadam drugoj skupini.

Anyhow, i jedni i drugi s nestrpljenjem smo čekali novi album. Nisam želio ni čuti ni pročitati ništa o albumu i zvuku benda prije nego sam ga preslušao, a rekao sam da ću ovisno od prve pjesme ili slušati dalje ili odustati. "Took Out a Loan" dala je nadu u bolje sutra i produžila im život, dok me "Berlin" oborila s nogu. Snaga, volja i gitare koje ja nazivam sazrijevanjem, zrače možda bolje i od "Love Burns". Neko će reći da bogohulim, no "Berlin" je definitivno jedna od njihovih najboljih, sa zaraznim boogie-woogie ritmom koji tjera na mrdanje svih dijelova tijela, a vjerojatno i ovogodišnjih općenito. Nastavak albuma jasno prikazuje za koju su se opciju Robert i ekipa opredijelili, što me posebno obradovalo. Rokenrol u skoro stopostotnom izdanju, dok se onaj mali blues/sentiš dodatak ("All You Do is Talk", "Killing the Light") taman uklapa u koncept i preventivno razbija monotoniju koju bi ipak moglo donijeti pretjerano korištenje gitara. Time je Howl moguće smjestiti u ropotarnicu povijesti i doslovno zaboraviti taj nepotreban izlet. Ja već jesam!

ocjena albuma [1-10]: 9

pedja // 04/05/2007

PS: American X kicks ass!!!