Skoro tri godine su prošle od objave njihovog debi albuma "Vacation Freeze" na kojem su oživjeli gitarističke power pop i college bendove devedesetih. U međuvremenu su ponešto svirali, prešli iz formacije tria u kvartet, objavili jedan EP u (The) Better Girls inkarnaciji i tko zna šta još.

I dok je prvi album prštao sirovom gitarskom energijom, na drugom, s novim članom uvedene klavijature pomalo su promijenile situaciju i odvele bend u druge vode. Te time učinili ploču ozbiljnijom i slojevitijom.

Tako već na naslovnoj Bedrooms osjećam dašak The Chillsa i kroz cijelu prvu stranu ploče razmišljam o novozelandskoj sceni okupljenoj oko kompilacije "Tuatara", uz dodatak australskih The Triffids na Hours. Zadnja pjesma na A strani nosi naziv debi albuma, ostavlja dojam da se mogla i ona naći na tom albumu, no uz ovakve aranžmane u potpunosti pripada ovdje.



Od druge sam strane očekivao nešto slično, no dobio sam nešto experimentalniju cjelinu, koja započinje mirno s Useless Men Think-Tank, pa preko pomalo zlokobnih ritmova u Take Me to Damask dolazi do izvrsne The Beat kojoj samo ženski prateći vokal fali do savršenstva, da bi kraj uz The Cycle, umjesto očekivanog potpunog usporenja, explodirali u savršenu pop rock psihodeliju ispod koje se naziru čarobne melodije.

Neki će reći da ovom albumu nedostaje klasičan hit kao što su Friendly Fires ili Mamamamamamamamamamamamamamamama, koji pali na prvu. Ovdje je situacija suprotna. Sa svakim novim slušanjem otkrije se neka nova sitnica koja diže (o)c(i)jenu ovom izdanju i iako nema izrazitih catchy hitova, kao cjelina (odnosno dvije) funkcionira skoro pa savršeno.

ocjena albuma [1-10]: 9

pedja // 22/09/2017

PS: Večeras je i promocija ovog albuma, pa navratite.