Definicija post-metala u slučaju ovog njemačkog benda iz Nuremberga je prilično diskutabilna. Čini se kao neka promotivna omaška jer materijal po ničemu ne ostavlja utisak dobro znanih gabarita s dugačkim uvodima, tromim tempovima, izmjenama aranžmanskih up & down dionica i obaveznim krešendima. Nasuprot tome, sadržaj je posve drugačiji: pjesme su vrlo kratke, maksimalno do 3 i pol minute, nabijene sirovim hc punkom i noiseom, a tek 2-3 kompozicije dovlače duh metala, ali onog iz oblasti mathcorea Norme Jean, The Dillinger Escape Plan i Every Time I Die.
Ok, tako kaže press u svezi stila, međutim jasno je kao suza da bend dolazi iz punk teritorija, pjesme su vrlo žestoke, a riffovi s metalom nemaju ništa zajedničko. Jedina koincidencija je kreštav tenor frontmena Roberta Sierla koji bi mogao proći kao metalac, no ima dvije neočekivane 'clean' role u uvodnom staccato dark komadu "Noise" sa spoken-word dionicom, te pred sam konac albuma u također dark laganici "Displaced" gdje vrlo melodičnom intonacijom u ariji nalikuje na onaj potišteno patetičan i melankoličan manir Dave Gahana.
Glavni dio su žestoke kratke pjesme koje šaraju od noise-punka nalik na The Jesus Lizard ("Crooked tongue"), post-grunge pod utjecajima Nirvane "In Utero" ("Crossbearer", "Verminious"), naravno i s pripadajućim mathcore adutima (osobito singl "Homeostasis"), te se u svima njima jasno nazire da je stil benda daleko povezaniji s post-hardcore i punk ostavštinom nego li s metalom. Tek posljednja "Nothing" s mnogo gitarske škripe ima ajde-de neke veze s post-metalom, ali kompletan materijal nikakve. Da jesu izrasli iz punka dokazuje i podatak kako su album snimili upravo punkerski samo za 4 dana tokom prosinca 2014., a o tome da su njemački bend saznaje se tek iz uvodnika pretposljednjeg frenetičnog mathcore punka "Live//Live" s borbenim pokličom 'ein, zwei, drei, vier'!
Sveskupa je žestoko, prljavo i udara snažnom energijom s dovoljnom količinom gitarske tehnike i vrlo dobre produkcije. Preporuka svima željnim ovakvog vibracijskog udara.