Novi autorski projekt Marka Sinadinovića iz Prokuplja nakon ambijentalnih dark-wave/ atmosferic/ gothic metal bendova Venefica i Postema Venefica je daleko više usmjereniji na metal zadržavajući i dalje prepoznatljivu crtu mračno natopljenih emotivnih tekstova na engleskom, kao i učešće ženskih vokala. Ovaj puta su to Bojana Panovska i Jadranka 'Tzeetzah' Stanić u duelima s muškim gothic grlima Miloša Krsmanovića (klavijature) i Igora 'Jimmy' Stanića (gitara, bas, drum programing). Marko kao potpisnik dvije od četiri prezentirane pjesme je i dalje na svome zvučnom teritoriju - piano, klavijature i programi za ritmove s kojima je sada puno više napredovao dajući im prirodniji ton insinuirajući na set akustičnih bubnjeva, dok je što se tiče klavijatura zadržao svoju nepresušnu inspiraciju klasičnom glazbom koja svako malo iskače uvodima, interludijima i lajt-motivima.



Osobitost ovog izdanja su moćni vokali u oba roda: djeluju poput priučenih opernih notnih crtovlja dajući posebnu izražajnost lirici, te u interpretaciji nimalo ne ostavljaju dojam ovog našeg balkanskog mentaliteta kada se u prosječnim stvarima sve obavlja s prosječnim entuzijazmom ostvarajući prosječne rezultate. Zbir ove poprilično široke ekipe, neuobičajene za dosadašnje Markove projekte na kojima je imao tek po nekoliko gostiju je vrlo visoka kakvoća materijala koja pokazuje ozbiljan pristup i kreativno zreli kontingent ideja što nimalo ne odskače od nekih kurentnih uzoraka svjetskog štimunga. Dakako, svatko će ovdje prepoznati utjecaje Tarje Turunen, Nightwish, Within Tempatation, ali i još mnoštva stilova vezanih uz gothic/symphonic/power metal što su ukalupljeni u osnovnu jezgru s kompleksnim aranžmanskim zahvatima definirajući glavnu karakteristiku objedinjenu u progressive-doom što dozvoljava uistinu mnoštvo toga.



Pjesme su raznolike odskačući kako svojim gabaritima, tako i finesama od naslovne "Mater morbi" što počinje akustičnim staccatima Adnana Hadžikadunića i ima još jednog gosta Vladimira Garčevića zaduženog za osebujne catchy solaže (iz bendova Claymorean i Midnight Rain). "Perpetual silence" se pak od prve prepoznaje tromim doom riffovima, ali nastavak donosi staru prog-metal školu podebljanu starinskim zvukovima Hammonda. Ženski vokal je vrlo grčevit i snažan, a kasnije senzibilno uljuljkan u ambijentalni interval postižući dinamiku slojevitim skokovima u opsežan obzor ne zapostavljajući niti jazzy učešća gitara i tipkovnica kroz 9 i pol minuta na pragovima metalne mini-simfonije. "Swan nebula" kao najnježnija i baladična pjesma puna klavirskih staccata i harmonija syntha održava dosadašnji neo-classical duh Venefice i Postema Venefice, a završna i ujedno najkraća "Suneater" para moćnim blastbeatovima u početku nalikujući death/thrash maniru kasnije se metamorfozirajući kroz nekolicinu žanrovskih formata (power, thrash, gothic, NWOTBHM) okončavajući u galopirajućem fade-out finišu. Samo je trebalo pričekati da sav dosadašnji Markov talenat pronađe plodno tlo: ovaj puta mu se uistinu isplatilo potegnuti s juga Srbije na sjever u Inđiju gdje je album sniman mada je u oba slučaja faktički 'zemlja' vrlo plodna, no nema adekvatnih ratara, odnosno meštara koji bi je i učinili produktivnom. Zimsko-jesenski i proljetni radovi su rezultirali sjajnim urodom: priprema je očito bila strogo detaljizirana, sjeme se odabiralo zrno po zrno i prosijavalo kroz sito i rešeto dodajući im i neophodne sintetičke snage da ne zakržlja u prirastu i kaliranju. Sad je samo na auditoriju da prepozna ovaj bogati (do)prinos ubjedljivo najjačeg i najfokusiranijeg Markovog rada u karijeri.

Naslovi: 1.Mater morbi, 2.Perpetual silence, 3.Swan nebula, 4.Suneater

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 10/11/2016