Saksofon solo, barem ovako na prvu ruku informativno, djeluje vrlo zamorno. Što jedan glazbenik, k tome vrlo mlad, može podariti isključivo na tom instrumentu bez ikakve druge pratnje? Reklo bi se da je sama ideja besmislica već u startu kao primjerice neki ne tako davno objavljeni radovi za solo kontrabas, trubu, rog, dulcimer ili lutnju. Ipak to nisu instrumenti koji imaju podatno višeslojne mogućnosti poput harfe, klavira, vibrafona i niza glazbala s tipkovnicama i mogućnostima baratanja s obje ruke proizvodeći paralelno po dvije ili više harmi. Saksofon se u tom pogledu doima znatno siromašnijih i ograničenijih performansa, barem po teoretskim hipotezama.



No, slučaj ovog momentalno podučavatelja saksofona i jazza na Sveučilištu Winsconsin-Whitewater je jedinstvena vještina, svestranost, virtuoznost, nekonvencionalnost artikulacije i posebno istrenirana tehnika kružnog disanja s kojom bez ikakve pauze, takoreći 'u dahu' odsvira temu od po 5 minuta! Ta izučena tehnika disanja je u stvari i njegova najveća prednost spram ostalih duhača koji kad-tad uzimaju djelićak pauze za hvatanje kisika: time dobiva na nevjerojatnom zvučnom neprekinutom nizu tonova što se na ovome debi albumu odvijaju u većini na minimalistički Phil Glassovski način kao da prebire po tipkovnicama mini-mooga u temama "These roots growing deep" i "Amplituhedron" (s vrlo interesantnom dopunskom back-melodijom) ili u slučaju naslovne teme "Rushing past willow" poput violine. S takvom tapiserijom idiomatskog korištenja saksofona stvara sirovu meditaciju zahvaljujući i nekolicini pomno postavljenih minijaturnih mikrofona na temelju opsežnog istraživanja i eksperimentiranja s instrumentom.



Otklon od minimalističke strukture prikazuje u temi "As it hung around her neck" gdje zaori poput gitarske distorzije, zatim u mračnom ambijentalnom "Leafless, against the gray sky" za kojeg je 'iz prve' uopće teško pogoditi o kojem je instrumentu riječ ili recimo u temama pred konac albuma što se bave standardnijim pristupom ka modernoj klasici u komornijem ugođaju pastorale porašpane noiserskim tonovima ("From all of our love this wast lost") i najrazvijenijem smislu za kompleksne gradacije ("Arriving ever arriving"). Ako malo bolje pogledate naslovni video spot uočiti će te funkciju lokacije: vrbik koji je tematski povezan u konceptualni sklop instrumentalnih kompozicija što govore o samotnjaštvu i mirnoći, staloženosti duha u fabuli koja je nošena izgubljenom ljubavi, suosjećanju, empatijama, spoznajama, percepciji zapažanja detalja, pa zatim kaosu i snalaženju u vremenu. Sve to interpretirano na tri vrste saksofona (alt, tenor i bas) donosi cjelovitu zvučnu dekoraciju na jedinstven način s mnogo modernih struktura koje bježe od neke zavrzlanosti, ali i klišejiziranja.

Zoulek je po svemu sudeći unikatan i inovantan razvivši kroz višegodišnje eksperimente i suradnje s brojnim glazbenicima vrlo neobičan pristup i smisao za svoj instrument. Vlada kompozicijom od početka do kraja ne ostavljajući prostor za 'prazni hod' ili nepotrebne improvizacije. Štima cakum-pakum, te je naprosto nevjerojatno da već u samom startu diskografske karije ostvari ovakvo remek-djelo. Što će li tek biti kasnije...

Naslovi: 1.Rushing past willow, 2.Reconsolidate: in memories, 3.Silhouette of a storm-bent tree, 4.These roots grown deep, 5.Held within untamed space, 6.As it hung around her neck, 7.Leafless, against the gray sky, 8.Clench/ numbing, 9.Amplituhedron, 10.Symmetry: in memories, 11.From all of our love this wast lost, 12.Arriving ever arriving

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 26/10/2016