Glazbeno i stilski malo toga se promijenilo u izrazu ovog nes(p)retno zapostavljenog legendarnog punk benda koji je odgojio generacije skate i hardcore sastava poput Bad Religion, NOFX, Pennywise, The Offspring, utjecao na cijelu seriju revivala kalifornijskog punka, a i na melodične intervencije post-hardcore stila Fugazi kao i način vokaliziranja Ian McKayea čiji je jedan od uzora za mikrofon bio Tony Cadena. A nije naodmet ne spomenuti i veliki utjecaj na recimo bendove poput Slayer ili Fu Manchu. Stasali su početkom 1980. u Fullertonu, malom predgrađu Los Angelesa nakon odlaska basiste Steve Sota iz Agent Orange i braće Agnew iz Social Distortion. Njihova stihijska turbulentnost i nepromišljena lakomislenost otpuhala im je najvažniji dio životnog perioda - adolescenciju koju su zdušno praktički kao tinejdžeri pred 20-im godinama argumentirali na čuvenom debiju "Adolescents" znanog kao 'Blue Album', jednoj od nezasluženo marginaliziranih velikih ploča što se u nekim krugovima rock kritike smatra najvažnijom osnovicom pravog i iskonskog punka. Slučaj sudbine je htio da se ploča objavi sredinom 1981., samo mjesec dana nakon što se bend raspao ostavivši iza sebe još jedan posthumni EP "Welcome to Reality" i legendarni singl "Amoeba" (1980) koji im je s vremenom postao udarnom himnom.



LP je i bez promotivne turneje u to vrijeme bio najbolje prodavani artikl kalifornijskog punka uz prvijenac Dead Kennedys "Fresh Fruit For Rotting Vegetables", a članovi benda su se razasuli po različitim projektima. Frontmen Tony Cadena je osnovao neuspješan The Abandoned, basista Steve Soto i gitarist Frank Agnew su se pridružili Legal Weapon, bubnjar Casey Royer je s kratkotrajnim tour gitaristom Steve Robertsom pokrenuo čuveni D.I., a gitarist Rikk Agnew je otišao u Christian Death, te 1982. objavio solo album "All by Myself" s pjesmama "O.C. Life" i "Falling out" koje su kasnije svirali i D.I. dok im se priključio i sam Rikk. Pošto nisu iskoristili tu prvu šansu da se aktivno proslave kao predstavnici drugog vala punka, ponovno okupljanje u izvornoj postavi 1986. ne samo da je došlo prekasno, nego nije imalo niti sretan epilog. Prije nego što se krenulo u studio snimati povratnički album "Brats in Battalions" (1987), Casey Royer i Frank Agnew su napustili sastav, a frontmen Cadena neposredno nakon izlaska ploče, pa su njegove vokalne role na turneji preuzeli Steve Soto i Rikk Agnew koji su snimili, tada definitivno zadnji album "Balboa Fun* Zone" (1988), te se u proljeće 1989. razišli u velikim svađama oko borbe za autorska prava, prvenstveno na konto nekoliko puta doštampavanog debija gdje je većinski potpisnik Rikk Agnew. Naravno, publika nije najsrdačnije prihvatila ovakvo izdanje benda bez tada još uvijek karizmatičnog Cadena umjesto kojeg su dobili korpulentnog, zdepastog i predebelog Sota koji je odvajkada imao problema s kilažom i bio predmetom ismijavanja kao tipični gojazni Amer na krofnama i hamburgerima. Treće okupljanje im je bilo 1994. za potrebe Independence Day Festivala, a onda su se po četvrti puta u izvornoj postavi okupili 2001. povodom dvadesetogodišnjice uspješnog debi albuma, no i to druženje je trajalo vrlo kratko: Royer ih je napustio nakon godinu, a Rikk nakon dvije godine, pa je novi povratnički album "OC Confidential" (2005)
radila okrnjena ekipa koju je i Frank Agnew napustio poslije promotivne turneje.



Puno izmjena, previranja, svađa, koškanja i borbe za nametanje liderstva kako god da se tumačilo, u njihovom konačnom rezultatu - studijskim albumima, nije unosilo te loše vibracije. Jeste da su im mahom svi radovi nakon epohalnog debija oscilirali kvalitetnim pjesmama, ali s godinama iskustva stalni dvojac Cadena i Soto su posljednja četiri (povratnička) albuma i bez braće Agnew napravili u visokom stilu koji zbog svega što se dešavalo oko tih njihovih okupljanja i razilaženja nisu prošli osobito primjećeno, pa ipak, uspjeli su zadržati dobar dio fanova, prije svega u Njemačkoj gdje imaju status istinskih legendi.



Ovaj njihov već peti album nakon četvrtog reuniona, a službeno osmi dođe kao najzreliji rad koji je katalizirao sve ranije sitne nedostatke poroznijih pjesama u snažnu koheziju melodičnog punka, strasnog vokaliziranja s višeglasjima i promišljeno ciničnim agresivnim stavom u kome još uvijek pokazuju prirodu razigranih pubertetlija koji više refleksno nego li revoltirano argumentiraju frustracije s podosta životnog iskustva. Prvi dio albuma je svojski napucan hardcore elanom - "Escape from planet fuck", "Unhappy hour", "Nightcrawler" gdje bubnjar Mike Cambra šiba galope proslavljene s višeglasnim arijama u dobro znanim gabaritima Bad Religion, dok najveći dio materijala slijedi klasične umjerene tempove s obiljem ukusno rezigniranim melodijama u kojima se može vrlo dobro primjetiti koliko su bili značajni utjecaji na Black Flag, Fugazi i njihove brojne sljedbenike. Pjesme "Hey captain midnight", "Silver and black", "Jacob's ladder", te "American dogs in Europe" (prvotno objavljena na istoimenom EP-iju iz 2012) upravo tome idu u prilog, a ostatak materijala su manje-više bazirali na svojem starom stilu s elementima punka i rocka iz vremena kada su startali kasnih 70-ih. "Spring break at scar beach" i "Catfish" će tako podsjetiti po nekim riffovima i melodičnim intervencijama na rane The Clash, a najsporije "Bubblegum manifesto" i završna "VS" na Buzzcocks i Ramones dajući sveukupni šarm razigranosti i svježine. Stari fanovi će u ovih 13 pjesama prepoznati sve one najvitalnije karakteristike benda koji se unatoč zrelim godinama i dalje dobro drži u zvučnom segmentu, tipične su za mladalački senzibilitet, no ni u kome slučaju nisu slične kao jaje jajetu što se u mnogim slučajevima može reći za njihove brojne sljedbenike; u prirodi su vrlo raznolike i ne zahtjevaju neke velike floskule punka poput propovjedi generacijskih razmjera tako da i pristaše skate ili pop punka mogu slobodno uroniti u ove vrlo lijepe formate kojima zub vremena naškoditi ne može.

Naslovi: 1.Escape from planet fuck, 2.Hey captain midnight, 3.Unhappy hour, 4.Silver and black, 5.Nightcrawler, 6.Jacob's ladder, 7.American dogs in Europe, 8.Spring break at scar beach, 9.Catfish, 10.Lost on hwy 39, 11.Bubblegum manifesto, 12.Rat catcher, 13.VS

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 24/07/2016