ADIA VICTORIA: Beyond the Bloodhounds (Atlantic Records / Dancing Bear, 2016)
Zanimljiva priča vezana uz prve godine ove pjevačice, može donekle objasniti i njene muzičke smjerove i opredjeljenja. Adia Victoria rođena je u južnoj Karolini u velikoj porodici i odgajana u duhu adventističke crkve. Otac joj je s Trinidada, a majka amerikanka. Do šestog razreda i razvoda njenih roditelja išla je u religijsku školu, a tada je prešla u javnu, što se očitovalo njenom introvertnošću. Tada je počela pisati i poeziju. Uglavnom "crnu". Po završetku srednje škole odselila je u New York, pa Georgiu, putovala malo po Europi i napokon se skrasila u Nashvilleu, gdje je počela s ozbiljnijim sviranjem i pisanjem pjesama.
2014. objavila je prvi singl Stuck in the South, koji ima močvarno blueserski mračan prizvuk. Pritom je bila pohvalno zapažena od strane američkih rock tiskovina. To joj je donijelo snimanje EP-a, a godinu nakon i debi albuma.
Albumom dominira sličan zvuk kao i na prvom singlu, a već sam pogled na imena pjesama u kojima se spominje blues, smrt, tuga, samoća i sramota daje naslutiti o kakvom se djelu radi. Iako ovakva muzika nije baš nešto što ću često slušati i preslušavati, moram priznati da me se duboko dojmio ovaj album, pogotovo s textualne strane. Ozbiljni textovi o ozbiljnim temama svakako ne priliče dvadesetdevetogodišnjakinji, koja bi trebala udisati život punim plućima i pjevati o potpuno suprotnim stvarima od onih o kojima pjeva. Ti textovi jednostavno potiskuju muziku, koja je skoro pa sporedna u takvoj situaciji, no dobro prati mračne teme ponekad samo kao podloga, ponekad se, kao u novom singlu Dead Eyes, pretvori u frenetičan blues od kojeg se ježi koža.