Najpoznatiji po komornom djelu "Waves of Talya" proglašenim najboljim komornim radom 20. stoljeća po Chamber Music Magazinu, tursko-američki kompozitor Kamran Ince (Montana, 1960.) član je ogromnog kolektiva Present Music iz Milwaukeeja kojeg je 1982. pokrenuo Kevin Stalheim, a namjena mu je da održava američku nacionalnu glazbenu baštinu i usmjerava kompozitore u inovantnim pravcima. Do sada su realizirali 10 albuma s radovima koje potpisuju Michael Torke, Jerome Kitzke, Kimmo Hakola, Daniel Lentz, Joseph Koykkar, Randalf Woolf, Armando Luna i Elena Kats - Chernin. Kamran Ince u tom katalogu ima dva izdanja - "In White, Present Music" (2004) upravo s osnivačem Kevin Stalheimom i ovaj najnoviji koji spaja etnološke tradicije Turske i Balkana. Na albumu mu je sudjelovao ogroman broj muzičara na gudačkim i duhačkim instrumentima, te udaraljkama (vibrafon, razne zvečke, metalne perkusije), harfi i pianu smjenjujući se od role do role sa zahtjevnim konglomeratima što dolaze na mahove križajući učestale dionice za gudače, te zasebne za udaraljke, primjerice u uvodnom komadu "Dreamlines" od punih 15 minuta specijalno skladanih 2008. za stotu obljetnicu turskog komornog orkestra, te posebice u devetodijelnom "Zamboturfidir" iz 2013. u kome se obnaša diverzija zvučnih svemira od naglih udaraca i brumova do smirenih korala. "Asumani" je u cijelom spektru tradicionalnog ruha ambijentalna kompozicija s vodećim autohtonim duhačkim instrumentom ney Mehmeta ali Sanlikola potkrijepljenim samo pratnjom režavog violončela asocirajući na povijesne epohe Bizantskog i Otomanskog carstva. "Fortuna sepio nos" ili 'Gospođa srećo, zaštiti nas' neobična je kombinacija piano komada s klarinetom i violončelom u maniru katastrofične molitve pune previranja i ekstremnih naleta vjetrova i nemirnog mora očito koncipirana za mornare iliti suvremene jedriličare i slične avanturiste po velikim vodenim površinama, dok je trodjelna "Partita in E" spiritualni miks Bachove glazbe za violinu, sirovih perkusija, turskog folka i nekoć davno privilegirane glazbe samo za kraljevske i carske palače s mnogo izmjena prostorne tišine, laganih staccato dionica podebljanih grubo režavim potezima gudalom i naglih bučnijih prevrata. U posljednjoj "Two steps passion" sinkopiran je čuveni turski makabrični ples u trajanju od samo nepune tri minute u kome sudjeluje sastav od čak 13 glazbenika pri čemu vodeću rolu ima piano, te gudači i udaraljkaši sugestirajući divlji konjski galop gotovo do urlikanja.

Sinergijom sklopljeni svi ovi motivi od Turske i Balkana s dostatnom snagom, spiritualnim trenucima davno zaboravljenih carstava i tradicijskom ostavštinom europske klasične glazbe, Kamran Ince je kolaborirajući istovremeno kao kompozitor i dirigent osmislio vrlo primamljivu neo-classical folk formu u artističkom obliku od punih 80 minuta u kojima nimalo nije dosadno. Iz teme u temu, iz takta u takt neprekidno gradi nove sadržaje, ne ponavlja se sa istim štosevima, a budući da je kompletan album rađen vrlo dugo, od cirka polovice prošle dekade, niti u jednom momentu nije posegnuo za kanaliziranjem svojih poznatih (i priznatih) metoda koje su ga učinile vrlo slavnim.

Naslovi: 1.Dreamlines, 2.-10.Zamboturfidir, 11.Asumani, 12.Fortuna sepio nos, 13.-15.Partita in E, 16.Two step passion

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 06/07/2016