Dvije godine nakon debi albuma, "Loom", brightonski dream pop trio objavljuje nastavak, za koji bi se moglo nakon preslušavanja s velikom sigurnošću ustvrditi da nije donio ništa novo, a bome ni ništa posebno.

Pjesme se stapaju jedna u drugu, bez nekih prevelih razlika u tempu ili naraciji, tako da ako se na trenutak opustite i misli Vam odlutaju malo dalje, vjerojatno će te se vratiti misleći da slušate istu pjesmu, a već ste na sedmoj ili devetoj. U nekim trenucima to je dobro, jer ovaj album stvarno opušta i ne trudi se ostaviti Vas zamišljene uz pitanje "što je pjesnik htio reći?". Međutim, nisam siguran da su oni baš htjeli ostaviti takav dojam.

Ono što je moguće zamjetiti, kad se slušatelj uspije skoncentrirati samo na muziku, je da su na nekim pjesmama krenuli s experimentiranjem, prije svega elektronskim udaračkim zvukovima (Until You, Trauma, Sane), a time su gitare s prethodnika stavili u drugi plan. To zvuči dosta dobro, no takvih je "izleta" premalo da bi izvukli ovaj album iz monotonije.

Ukoliko se slušatelj uspije skoncentrirati na textove pjesama, uvidjet će da su, unatoč jednoličnom tonalitetu pjevanja istih, oni prilično britki i oštri, pogotovo prema bivšim, a možda i sadašnjim ljubavnim problemima pjevačice Jess Weiss, koja je zadužena za pisanje istih. Posebno pogađa stih, otpjevan pri kraju albuma - "I don't need you, but I want you so much."

Kao što smo se već imali prilike uvjeriti, Fear of Men uživo zvuči bolje od studijskih snimaka, pa u tom uvjerenju treba dočekati 30.9.2016.

ocjena albuma [1-10]: 6

pedja // 17/06/2016