Madžarski post-hardcore bend iznikao je 2012. na ostavštinama nekolicine screamo/ crust/ hardcore izvođača s osnovnom težnjom da utanači i razvije drugačije kompozitorske strategije. Od tada su realizirali već pet radova, mahom split izdanja na kojima se pojavljuju s po jednom pjesmom (izuzev "Split 12'' with Marnost", 2014. gdje imaju dvije), a ovo im je prvi samostalni rad kojeg su objavili i na 12'' vinilu. U slobodnom i praktičnom smislu, ovo je cjelovit album od skoro 40 minuta, ima 4 vrlo dugačke kompozicije, te se odmah uočava ogroman otklon od stereotipnog post-hardcore žanra koji preferira kratke, žestoke i britko urađene formate. S tog aspekta Oaken je daleko bliži post-metalu, kompozicije su nošene ambijentalistički mračnim ugođajem, kombinacijama tromih, umjerenih i ne brzih tempova, te uz standardnu postavu 'žica i palica' umiju koristiti i synth harmonije. Vokali su depresivno turobni s plašljivo morbidnom, praznovjernom, stravičnom, jezovitom i mističnom lirikom nalik stanovitom horroru, dakako u growlu su, a tek samo po nekim koincidencijama je cjelokupni glazbeno-lirski sadržaj korijenskih poveznica s njihovim prijašnjim bendovima. Kraće rečeno, "King Beast" je umnogome nalik na suvremene francuske bendove koji otprilike sa sličnih uporišta crpe svoje inspiracije bili to mathcore, metal ili hardcore izvođači s utjecajima od primjerice Cult Of Luna, The Dillinger Escape Plan, Killswitch Engage ili recimo Moss, Sunn O))), pa i Black Sabbath. Kroz kompleksnije i razvučene aranžmane uspjevaju postići dinamiku i dramatiku na razne načine. Uvodna "Monastery" odmah puca blastbeatovima i black metal etikom, pa odlazi u vrlo trome intervale, razbijanje aranžmana s breakovima, mnogo gitarske škripe, de-kompozicijskih eksperimenata, neočekivanih ambijentalnih djelova sa 'clean' spoken-word šaputanjima, dok se recimo naredna "Killing fields" razvija iz dugotrajnog ambijentalnog interludija koji u žestoki hardcore ulazi tek u petoj minuti. "The hyena" ima vrlo lijep atmosferičan melodičan početak i iznenađujući ženski vokal kao suštu suprotnost muškom osornom frontmenu, te psihodelične armature, a najdulja "Damnation memoriae" od 11 i pol minuta najkompleksniju dinamiku sa zbirom svega i svačega što su prolongirali kroz prve tri kompozicije uključujući i back vokale.

Album je vrlo prijatno iznenađenje koje otkriva moguću neistraženu kreativnu snagu madžarskog undergrounda koji se barem po ovome albumu s pravom može nositi sukladnoj svjetskoj sceni. Odlično! Tökéletes!

Naslovi: 1.Monastery, 2.Killing fields, 3.The hyena, 4.Damnation memoriae

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 31/03/2016