Ima jedna scena u filmskoj ekranizaciji odlične Hornbijeve knjige "Hi-Fi" u kojoj Rob (John Cusak), glavni junak i vlasnik prodavaonice ploča, kaže svom frendu i zaposleniku nešto u stilu "Idem sad prodat onaj CD od Beta Banda.", upali neku stvar i promatra reakcije kupaca u dućanu. Neki tip koji stoji i pregledava ploče počne nesvjesno klimati glavom u ritmu i nakon par trenutaka podiže glavu i pita:
- Šta je to?
- Beta band.
- Dobri su…
- Aha.. - odgovara Rob, postigavši svoj cilj.

Vokale na toj pjesmi otpjevao je stanoviti Steve Mason, a s The Beta Band je nakon toga snimio tri albuma, te 2004 raspustio bend. Pojavljivao se u raznim formacijama (King Biscuit Time, Black Affair), a uspješno je objavio tri solo albuma.

Posljednji od njih upravo mi je nedavno zapeo za uho. Na isti način na koji mi je "catchy" bila Dry the Rain, tako sam se ovajput zakačio za Alive, koja ima i sličan ritam i atmosferu, uz zanimljivu temu na melodici.

Naravno, teško je ne uspoređivati ovo izdanje s The Beta Band izdanjima, jer je vokal taj koji je bio nositelj zvuka benda. No, ipak je moguće pronaći neke razlike. One su prvenstveno muzičke. Na "Meet the Humans" Mason je isporučio 11 čistih pop komada, koje se, iako s indie predznakom vrlo lako mogu domoći i mainstream medija i lista, jer su toliko pitke i "feelgood" raspoloženja da ne skidaju osmijeh s lica. Bez obzira da li se radi o gitarističkoj Alright, puhačkoj Another Day ili To a Door na kojoj mu je pomogla Kristina Train, zrakom se širi velika količina optimizma i pozitivne energije, koju čak ni pomalo mračna epska Words in my Head ne može ugroziti.



Slična atmosfera dogodila mi se na albumu Human Don't be Angry, a s obzirom na škotsko porijeklo obojice glavnih aktera ne bih se kladio da je to slučajno.

Najlakše ovdje nabrojati sve pjesme, jer album nema slabe točke. Ipak, spomenut ću još samo predivnu baladu Hardly go Through prepunu gudača i gitara koji svakim djelićem pjesme grade misteriju sve veću i veću, i hitoidnu Planet Sizes, koja ti se zaljepi svojom ljepljivošću i zaraznim ritmom i ne pušta, te uroniit natrag u divan svijet Steve Masona.

Kada bi se našao u situaciji kupca s početka texta, ova ploča bi zasigurno završila u mojoj kolekciji. Na žalost u našim cd/vinil dućanima još uvijek se najčešće čuju heroji 70ih godina prošlog stoljeća.

ocjena albuma [1-10]: 9

pedja // 18/03/2016