home > mjuzik > Four Parts Five

kontakt | search |

GORDON BEEFERMAN: Four Parts Five (Innova Recordings, 2015)

Od ove glazbe slučajni namjernici mogli bi stradati poput jadničaka što su igrom slučaja i to ne svojom voljom bili u prilici poslušati, ako ne albume, onda barem neke pjesme Laurie Anderson iz 80-ih. Ima baš upravo jedna crtica kojoj sam davno svjedočio. Jedan fan dance-rocka i popa Duran Duran, A-Ha, Pet Shop Boys, New Order i Depeche Mode čuo je na radiju pjesmu "On the air" Laurie Anderson i do daske je dregradirao kao potpuno bezvezno smeće: 'šta je ovo, koga đavola tu se samo stalno ponavlja jedno te isto, gdje su refreni, kakav je to ritam, šta ona tu meni priča da mi kapetan savjetuje nekakvo vezanje...'. Jasno, nije shvatio poantu minimalizma, a uzgred rečeno, niti teksta. Dobrih dvadesetak godina kasnije mi je rekao 'ma, daj, još sam bio prebalav da bih išta razumio'.
[ gordon beeferman ]

gordon beeferman

Sučeljavanje s glazbom njujorškog pijanista i kompozitora Gordona Beefermana nije nužan bauk. Čovjek je avanturist radeći razlomljene opere, orkestralna, komorna i vokalna djela, pliva u avangardnom jazzu, voli slobodne improvizacije i mnogo surađuje s plesnim i drugim umjetnicima. Cadence Magazin ga je proglasnio potpuno slobodnim pijanistom, a njegov stil se za sada poput flanca-presadnice uhvatio plodnog tla u USA i Kanadi. Na ovome neobično nazvanom albumu četiri instrumentalne kompozicije izvodi petoro ljudi: uz njegov piano i Hammond B3 organ, prate ga Peter Hess (duhački instrumenti), Anders Nilsson (električna gitara), James Ilgenfritz (bas) i Adam Gold (bubnjevi) uglavnom se bazirajući na minimalističkom jazzu što protiče u repetativnim fragmentima, isprekidanim fuznotama i matematičkoj konciznosti. Promoter ga je opisao otprilike ovim riječima 'pokušajte zamisliti guste harmonije, frekventni rast i duboke šuseve spojeva glazbe György Ligetija, Philip Glassa, Igora Stravinskog, Steve Colemana i Conlon Nancarrow što su se okupili u zajedničkom plesnjaku gdje ih iz prikrajka vrebaju Morton Feldman i Count Basie'.

Od svakog navedenog velikana u ovom polusatnom konglomeratu se pronađe niz zanimljivih podudarnosti, dakako najviše minimalističkih poveznica koje će svako provjereno uho vrlo blisko uporediti s australskim indie miljenicima The Necks. Ekipa muzičara uzme jedan fragment, obično je tu ideolog Beeferman na klaviru besomučno ga nizajući u pravilnim intervalima s gradacijskim izmjenama. Prvi i četvrti dio ("Part 1" i "Part 4") su relativno rečeno plesniji komadi, no ne treba očekivati neku đusku od ritma s obzirom da su taktovi isprekidani. U njima gitarist i saksofonist imaju mnogo lucidnih improvizacija (osobito u posljednjem), dok su središnji komadi ("Part 2" i "Part 3") izuzetno lagani i mirni do one granice izdržljivosti živaca. Principjelno govoreći, ova glazba se poigrava živcima za teške ovisnike o konfekcijskom poretku pop formata, pa ipak ovdje ima i toga samo razvučenog na vrlo dugačke periode koji poštuju i pravila promjena s dinamički uređenim aranžmanima zahuktavajući se prema finišima. Od instrumentalista najtananiji udio dobio je bubnjar koji nema odriješene ruke jer striktno poštuje Beefermanove kratko izlomljene intervale i prati ga u stopu pored redanja cigli stvarajući sve veći i dulji zid, a sama glazba jest poput zidarije koja umije biti dosadna zbog stalne linije ravnoteže, odmjeravanja na vaservagu, gradnje po špagi. Tu je jedino zanimljiva ugradnja prozora i vrata, odnosno ostavljanje slobodnih mjesta za dodatke u koje uskaču saksofon i gitara, no protumačiti "Four Parts Five" kao suhoparno odbrojavanje redova cigli bilo bi potpuno neumjesno. Ovo sve ima svoju koordinaciju, striktan prostor bez fabule i dramatizacije ko' iscrtavanje tamnih polja na trgovačkom papiru gdje se može štošta izraziti i popuniti samo sa četiri osnovne boje.

Naslovi: 1.Part 1, 2.Part 2, 3.Part 3, 4.Part 4

Ocjena (1-10): 7
Web:

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 11/12/2015

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Na rubu mjeseca

LADO BARTONIČEK: Na rubu mjeseca (2024)

| 02/10/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Uncollected Noise New York '88-'90

GALAXIE 500: Uncollected Noise New York '88-'90 (2024)

| 27/09/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Nekro san

ATOMSKI RAT: Nekro san (2021)

| 26/09/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Vicious Burger

BILLY SYNDROME: Vicious Burger (1989)

| 26/09/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Model Kollapse

BILL LEEB: Model Kollapse (2024)

| 25/09/2024 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*