Evo konačno i jednog francuskog benda koji pjeva na francuskom. Hvala Bogu, ima i toga mada niti cijela francuska scena na engleskom jeziku nema nikakvih groznih grešaka poput balkanskih akcenata. Ali ovi Francuzi upravo zbog korištenja materinjeg jezika zaslužuju barem djelićak više simpatija. I ne samo zbog toga.

Oni su kao kvintet iz Limogesa prvotno koncem 2012. objavili debi EP "Noxiae", a onda se bacili na detaljno analiziranje vlastitog stila shvativši da je terminologija post-hardcore žanra već isuviše pohaban format žestokih utabanih staza od prvih albuma Fugazi sve do elektronikom i samplovima napucanih zvijezda Enter Shikari, a često je termin rabljen i za poveznice s metalom i metalcoreom. Ova ekipa je pribjegla točnom definiranju i razgraničavanju žanra u kome je štošta dozvoljeno, uostalom i sam hardcore je vrlo širokih raspona od punka i metala do techna, elektronike i hip-hopa. Naprotiv, Korben Dallas na svome pravom debi albumu pokazuju relevantnu središnju poveznicu s post-rockom i post-metalom. Točno se nalaze između ta dva vrlo bliska žanra kojeg jedino razgraničavaju načini vokalizacija i tretmani gitara, dok ostale stavke stoje na svome mjestu: uglavnom dugačke i tromije pjesme iznad 6-7 minuta, interludiji, krešenda i psihodelična atmosfera s dinamičkim tenzijama.

Njihova glazba sadržava i elemente metala (osobito gitarskih sludge devijacija) i screamo urlike, ali i 'clean' vokale, te je u ponekim kompozicijama privedena kompleksnijim aranžmanskim zahvatima bliskim primjerice Cult Of Luna, ali se opet znatno razlikuje po svojoj sumornoj atmosferi s kojom prije svega obiluje post-rock. Druga stvar jest da je album konceptualne naravi inspiriran mrakovima AmonRa, daleko od meteža modernog života i smješten je kroz novelistički prikaz čudnovato zagušljivog i potisnutog svijeta glavnog lika, čovjeka u poznim godinama života koji se prisjeća svojih vitalnih egzistencijalnih prekretnica u životu. Razvezana je priča o ljudskoj tragediji, a svaka od 9 kompozicija prikazuje te najdramatičnije scene. Od uvodnog instrumentala "Ch.315" sa ispletenim staccatom, prigušenom noiserskom škripom i dinamički uređenom aranžmanu otkriva se cijela insfrastruktura njihove građevine u minimalističkim gradacijama. Uzima se jedan obrazac i razrađuje se korak po korak odmah u prvoj vokalnoj "Iris" nastavljajući isti akord uz dva odvojena glasa i kreće se u stupnjevanje promjena sa screamo i 'clean' miksurom. Razvoj kompozicija ide prilično sporo, stalno su tu prisutni vrlo slični formati razdvojeni povremenim laganijim breakovima na koje obavezno naliježu žestoka legata, kraći interludiji, katkad i posebno razdvojeni poput instrumentala "(La temps d'une allumette)" od samo 22 sekunde, da bi se tek u "Colisée" pojavila prva tremola. Skladbe im redovito nose monumentalnost post-rock/metal konfiguracija, a element hardcorea je neprestano vidljiv u ne isuviše prekričavim screamo vokalima, specifično naglašenim bas linijama, jednostavnim legato liffovima i melodičnošću s kojom je osobito naplahnuta vokalna arija "Valérie". Kompleksniji radovi upriličeni su u dvije posljednje "C'était hier" i "Rideau" s daleko više posezanja u atmosferičnost i natruhe lagane psihodelije.

Glazba im je ustvari tromo razvučeni hardcore s kojime su točno omeđili nove teritorije termina 'post'. Možda se tu i tamo osjeti da su takvim razvlačenjem otišli u širinu s obzirom na minimalistički pristup s jednostavnim linijama gdje manjka dovitljivijih figura stvarajući povremenu monotoniju s naglašenom patetikom uobičajenom za post-rock, no državši se scenarija, sve se ovo idealno uklapa u cijelu priču. Može se pretpostaviti da bi s ovakvim klišejom bili spremni nafilati gomile albuma, nema tu ničeg znakovito pragmatičnog, samo bi u tom slučaju trebali poduzeti jače kompozitorske zahvate s tko zna kakvim dodacima. Za sada, ovako kako jeste, ideja im je na mjestu, ali već naredni rad bi trebao biti drugačiji. Mogli bi se vrlo brzo utopiti u vlastitoj zamci šablona.

Naslovi: 1.Ch.315, 2.Iris, 3.Ou'Elle nous sépare, 4.(La temps d'une allumette), 5.Colisée, 6.Valérie, 7.(Entracte), 8.C'était hier, 9.Rideau

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 01/12/2015