Ovaj album bi u kataloškom slijedu mogao zadati prilično glavobolja i zbrke. Ne zbog glazbe već zbog nevjerojatne podudarnosti sa sličnim imenima izdanja koje je, evo opet još jedne zbrke, objavljeno istog dana 29.IX 2015. i to na istoj etiketi Innova Recordings. Riječ je o albumu Jenny Olivie Johnson "Don't Look Back".

No, dok se razluči pravilno tko je koja dama, valja barem nekako imati na umu da je Jennie Oh Brown azijatskog porijekla, uglavnom svira flautu i onda neće biti više nikakve greške. Ona je umjetnička direktorica komornog orkestra za flautu, klarinet, violinu, violončelo, piano i stalni je njegov kompozitor, predaje na Elmhurst College, a otkako je 2002. završila Wheaton College Conservatory of Music, do sada je od značajnijih nastupa imala učešća na Music Festivalu u Aspenu, zatim na Music Academy of the West, te u Norfolku. "Looking Back" joj je debi album s podnaslovom "The Music of Joseph Schwantner" na kome se nalaze klasičniji instrumentalni komadi kakvih u izlogu Innova Recordings nije bilo već dulje vrijeme. Sam Joseph Schwantner je jedan od istaknutijih američkih kompozitora današnjice s ogromnim zaleđem radeći između ostalog na Chicago Conservatory, Northwestern University, The Juilliard School, Eastman School of Music i na čuvenom Yale School of Music, dobitnik je brojnih nagrada, bio je nominiran i za Grammy, a 1979. je osvojio i prestižnu Pulitzerovu nagradu za orkestralno djelo "Aftertones of Infinity".

Jennie Oh Brown ovdje je sabrala svoj osobni izbor njegovih kompozicija stvaranih unazad tri decenije, a neke od njih su svoje konačne oblike dobile tek pred cirka 5-6 godina jer su se razvijale spontano i neopterećeno, često i s razvučenim vremenskim odmacima dobivavši i po nekoliko nastavaka kao što su primjerice naslovna "Looking back" ili "Silver halo" koje imaju po 3 razdvojena stavka. Uvodna "Black anemones" pastoralno i elegično jezdi klavirskim i flautističkim dizajnom po šumarku ispredajući bajkovitu i zanesenu sličicu o crnoj šumarici, dok najkraći komad "Soaring" od svega nešto više od minute i pol eruptira u najšarenijem i najdinamičnijem tempu ne precizirajući najjasnije da li je samo plod Schwantnerove mašte o nekakvom misaono uzvišenom letu među oblake ili običnoj vožnji zračnom jedrilicom.

Naslovna "Looking back" sa stavcima "Scurry about", "Remembering... (Ricorando)" i "Just follow" je definitivno završena 2009. kao in memoriam flautisti i učitelju Samuel Baronu po nekim njegovim strukturalnim načinima obrazovnih metoda. Schwantner kaže da je u toj trodjelnoj kompoziciji od skoro 20 minuta Jennie Oh Brown i njenom maleckom ansamblu dozvolio odriješene ruke mimo zacrtanih partitura, te da je iznimno zadovoljan urađenom ekspresijom izvedbe protumačivši je uzbudljivom i virtuozno iznuđenom duboko u glazbenoj jezgri inteligencije. To je još i najprikladniji opis ove glazbe. Ma koliko god da pokušavao tumačiti ove bravure, pogotovo flautističke, svaka pomisao na koherentno pojašnjenje padalo mi je u vodu i nemoguće ga je barem malo približiti s one intrigantnije strane popularne glazbe. Ova glazba je vrlo slobodna i neopterećena bilo kakvim stilskim gabaritima osim onog jednog vitalnog - raskošne ljepote što neprestano varira iz momenta u moment, a u zadnjem stavku se priključuju vodećem pianu i flauti još poneki instrumentalisti tvoreći bajno satkan kompleksan finiš prikazujući cjelovitu poantu kako moderna klasična glazba treba izgledati. "Silver halo" s također 3 stavka malo švrlja dosadom lutajući u prvom "Processional", ali se stvari ispravljaju kroz senzualan "Moto perpetuo" i ritmički iznimno privlačan i zabavan "Clockworks" koji otprve pogađa svojom melodičnošću i vedrom dramatizacijom s tika-taka otkucajima sata. Taj kompletan materijal je komisiono priređen 2007. za veliki obljetnički koncert Flute Force s kojim se slavilo 25 godina uspješnog rada.

U ovako kompleksnoj glazbi s uglavnom flautom i pianom na čelu gdje je Jennie Oh Brown tko zna šta morala raditi s usnama, dahom i tehnikom disanja isporučen je impozantni orkestralni kolorit, virtuoznost, snažna ekspresija i potentna stimulacija mnogih glazbenih ideja u kojima i nema osobito mnogo pauza, a još manje praznog hoda. Kroz album se neprestano vrše gradacije glazbenog znanja i dotjerane stručnosti, a imaginacija koju pruža je unutarnja fantazija psihičkog i misaonog s ogromnom slobodom neprekidnog instrumentalističkog dijaloga od gotovo 44 minute. Sjajno.

Naslovi: 1.Black anemones, 2.Looking back: scurry about, 3.Looking back: remembering... (Ricordando), 4.Looking back: just follow, 5.Soaring, 6.Silver halo: processional, 7.Silver halo: moto perpetuo, 8.Silver halo: clockworks

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 10/11/2015