Makedonski bend iz Kumanova osnovan je ujesen 2014., radi kao četverac u sastavu Filip Stojkovski, Filip Mihajlovski, Milan Trajković i Emil Packovski. Instrumentalistička postava im je klasična s dvije gitare, bubnjevima i basom, a na ovome kraćem EP izdanju od 15 minuta po prvi puta se zvanično oglašavaju s nosačem zvuka.

U samo tri instrumentala prikazuju se vrlo nježnim karakteristikama tremola i staccata preferirajući prije svega melodičnost i spontanost očito čim više izbjegavajući klišeje riffova i krešenda. Koliko se to može u fahu post-rock okvira što ionako redovito degustiraju riffične eksplozije na strateškim mjestima u kompoziciji. Njihova je sreća što su svirački kompaktno odvojeni na zasebne segmente i ne nailaze na linearne paravane, one uobičajene kada dvije gitare imaju paralelno usaglašene dionice stvarajući dojam jednog instrumenta, a nedostatak lirike i vokala zamjenjuju senzibilnom instrumentalističkom fabulom punom melankolije, sjete, potištenosti, samozatajne frustracije i intimističke paranoje. Naslov EP-ija i skladbi govore dovoljno o sadržaju i smjeru kretanja, a višesmislenost uvodne "Kara" (pretpostavljam da se radi o turcizmu 'crno') ima fine elemente za demoagošku raspravu osobito zato jer dolazi gotovo iz fade-in inercije bubreći tremolima i staccatima uz vrlo trom ritam gradeći postupno minimalistički satkanu mrežu s jednim breakom i isto tako laganim finišem nalik na stari dobri psihodelični The Cure iz 80-ih.

Ukusno izabrani pasaži optimističke "Wake up, live... innocence" pokazuju fleksibilnu kompresiju u kraći pop-obrazac od 3 i pol minute gdje se po prvi puta pojavljuje kontinuirana legato distorzija, a "Farewell" opet izranjajući iz konglomerata staccata vrlo lijepi pastoralno-baladični ugođaj što zbog samog intenziteta kompleksnijeg aranžmanskog pristupa eruptira u elegiju s raskošnijom instrumentalnom pričom.

Khara je u nepunih godinu dana sa samo ova tri instrumentala dosegla zavidan nivo stvarateljstva kakav se kod mnogih sličnih izvođača kalio mnogo dulje. Za sada ne pokazuju ništa više od manirizma, ali Bože moj, čemu na ovako kratkom debitantskom radu odmah tražiti stilski perfekcionizam kad im ionako sve te lagane figure vrlo dobro pristajaju. Imaju i natruha koncepta, uočava se da su pristojno dotjerani glazbenici sa sagrađenim stavovima, te da od njih valja očekivati uzbudljiv i sadržajno bogat naredni korak.

Naslovi: 1.Kara, 2.Wake up, live... innocence, 3.Farewell

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 02/11/2015