Najintrigantniji press-info kojeg sam u posljednje doba imao prilike pročitati govori da je stanoviti Alfie Ryner trubač koji nikad nije zapuhao u trubu i nitko nije siguran da li dolazi iz Bronxa ili Saigona. On je prvi jazz trubač koji nije odsvirao niti jednu jazz notu. Neki tvrde da je rođen u Berlinu nakon 2. Svjetskog rata, drugi da je izašao iz pećine u Sacromontu. Može ga se pronaći u jazzu, rocku, world-musicu, pa i na prostranstvima mongolskih stepa i pustinja, po rumunjskim zatvorima s kineskim švercerima, a čak i u krevetu ruske carice. Postoje sumnje oko njegove boje kože, rase, porijekla, nitko nije siguran koji mu je materinji jezik, koji uopće govori ili što uopće preferira. Stekao bi se dojam da je Alfie Ryner neki svojeglavi umjetnik, možda neka protuha, neki čudak, odnosno neka stanovita, precizirano točno osoba. Ali ne. Alfie Ryner su ustvari francuski sekstet kojeg čine Loris Pertoldi (bubnjevi), Guillaume Gendre (kontrabas), Paco Serrano (saksofon), Guillaume Pique (trombon), Gérald Gimenez (gitara) i Arthur Ower (vokal). A gdje je trubač? Nema ga... Inače, osnovani su 2006. u Toulouseu, prilično vremena su eksperimentirali kao instrumentalni jazz-rock/punk peterac povremeno uključujući elektroniku i klavijature sve dok im se nije priključio i vokalist, te su odsvirali brojne koncerte ne samo po Francuskoj, već i diljem Europe namaknuvši iznimno pohvalna, ali i sasvim oprečna mišljenja. "Brain Surgery" im je treći službeni album objavljen koncem 2014. (imaju još i dva ranija demo materijala) i ako ga je uopće igdje moguće uvrstiti u neki fah, to samo može biti fusion free-jazz/rock. I to prilično neuobičajen. Jer, ono što je sasvim očito, jeste da iskustvo ovih muzičara proizlazi iz rocka i punka onoliko isto kao što je to bilo primjerice i kod nekih vrlo sličnih bendova prošlosti - Lounge Lizards, Miladojke Youneed, Zu ili Gutbucket (pa i Tuxedomoon) gdje je unatoč rock postulatima osnovicu igrao jazz. Međutim, ovi Francuzi se ne oslanjaju na tradiciju 70-ih ili 80-ih, već metodički razrađuju koheziju s math-rock/jazz fragmentima vrlo blisko zagrebačkim Franz Kafka Ensemble, odnosno ovdje i gitara igra vrlo važnu ulogu osim brass sekcije. Prve 2-3 kompozicije "Raging chicken", rasplesana "Douanier" i funkirana "Brain surgery" udaraju u glavu gitarskim math-rock frazama na rubovima noise-rocka, a vokalist na francuskom gotovo punkerski izvikuje i recitira vrlo kratke dramatične noir fikcije. Ova potonja je prva kompozicija koja u središnjici ima neočekivani, vrlo turoban i lagan letargični dio za trombon i kontrabas, a kako i ne bi nakon operacije mozga u kojoj je izbačeno oštećeno tkivo, odnosno, metaforički rečeno, ono suvišno što se mnogima u ljudskoj glavi ne dopada. Posebno je zanimljiv instrumental "Hypnose" u kojoj bend dolazi do blues-doom formata ispreplitanjem psihodelije anestetika nakon operacije (vrlo dobra gitarska solaža), a glavna kompozicija "No hay mas" eruptira u bliskom scenariju Alexa iz "A Clockwork Orange" napetom neurotičnošću gorke turbulencije, mada se mora primijetiti i previše suhoparno posložen aranžman.



Također se mora i spomenuti svojevrsna demokracija muzičara gdje kroz aranžmane ne postoje nikakva nadmetanja: svatko od ove šestorke ima svoje 'solo' dionice i ne ulazi u neke tuđe. To doduše kroz album stvara svojevrsnu šupljinu (bubnjar ipak dobiva najveći dio), ali s one početne 2-3 stvari i daleko 'mekšim' na kraju, osobito s finalem "Gradation" može se steći sasvim ugodan progressive užitak između balansiranja jazza i rocka. Ipak, oni koji traže virtuozne improvizacije i sviračke bravure ovdje ih neće naći. Ovo je samo jako dobro promišljeno komponirana i uvježbana 'alternativna pop' glazba sa stilom i skladom, te vrlo intrigantnom fabulom, no ipak je teško reći da je ovaj bend dosegao svoj fokus. Još uvijek se razvijaju, imaju solidne ritmičke performanse (pogotovo plesne i rockerske), te jedan od najzanimljivijih press-info materijala s kojim mogu svakog glazbenog istraživača opčiniti poput nekog novog viđenja na art.

Naslovi: 1.Raging chicken, 2.Douanier, 3.Brain surgery, 4.Hypnose, 5.No hay mas, 6.Gradation

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 07/08/2015