Sa svojim prvim albumom, su mi Django Django nekako izmaknuli, iako sad kad čitam sve te hvalospjeve o debiju, čini mi se da sam ga nepravedno zapostavio. No, sjećam se tada kad je objavljen singl Default, sve mi se to činilo preslično bendovima kao što su OK GO, Hot Chip i kojekakvim drugim "indijanerskim plesnjacima". E sad, kaj je tu je, vrijeme ne možemo vratiti unatrag, ali možemo ih početi slušati od drugog albuma.

No, prije svega predstavljanje. David Maclean (bubnjar i producent), Vincent Neff (pjevač i gitarist), Jimmy Dixon (basist) i Tommy Grace (elektronika) sreli su se na Edinburgh College of Art i dalje je sve poznato. Nije poznato da li su uspjeli završiti koledž, al vjerojatno im to neće biti bitno kroz koju godinu, ako uspiju napravit još poneku pjesmu kao što je First Light.



Ta pjesma me doslovce natjerala da idem preslušavati ostatak materijala. Ne samo novog albuma, nego i starog. Moram priznati da se nisam oduševio s prvim, kao što su bila oduševljena gospoda kritičari pri pisanju o njemu, a nije me baš ni cjelokupni novi album toliko oduševio. No, ostaje im First Light, pa makar mi ostanu "one hit wonder", meni dosta. No, vidi se da tu ima materijala za napredak, pa im treba dati još poneku šansu.

Na prvoj pjesmi, Giant, su se malo zaigrali i već sam skoro odustao slušati album, jer iako ima onih koji mogu krenuti s osamipol minutnom pjesmom, Django Django to još nisu. Pričekao sam do Shake & Tremble, koja je upravo takva kakvo su joj i ime nadjenuli, "tresuća i drhteća". Ne znaš da li je to spoj The Crampsa i Beach Boysa ili The Bambi Molestersa i Tame Impala, i tu sam se odlučio ostati.



Da nisam, ne bi čuo Pause Repeat, koja bi mogla ove godine zavladati u mnogim klubovima, ako se pravilno zapakira uz šareni i zgodni video spot. Bome ni naredna Reflections, nije daleko od prethodnice, a uz prilično neočekivani jazzy sax solo stoji uz bok nabrojanim pjesmama.

I tu su trebali stisnuti "stop", i bio bi to odličan album. Međutim svakog slušatelja koji želi preslušati "Born Under Saturn" čeka još sedam pjesama, odnosno nekakvih četrdesetak minuta materijala, kao i do sad. Daleko od toga, da u nastavku nema dobrih pjesama. Da su umjesto uvodne Giant ubacili High Moon i Beginning To Fade, dobili bi zgusnuti odličan materijal za drugi, najteži album, a ovako im se odlične pjesme razvodne i utope u prosječnom materijalu, pa ih treba tražiti i otkrivati.

ocjena albuma [1-10]: 7

pedja // 15/06/2015