Dvojac iz Pule - Ognjen Jovanović i Marko Čuljat uronili su u kraću eksperimentalnu seansu koristeći mnoštvo pedala, gitaru, synth, elektroniku i još tko zna kakva pomagala nafilana efektima prepariranog piana, udaraljki i različitih sitnih detalja. Stvaraju improvizirani nastavak elektro-akustične škole s možebitnim apstrakcijama, no kad se pogleda u naslove kompozicija, sve one ipak odišu određenim tematskim sferama, pa čak i vještom igrom brojki i lingvistike. Tako recimo može biti sukladno s naslovom albuma treća kompozicija "Tri palme (3.Palme)", a četvrta "Četiri konja (4.Konya)", dok je peta "Triumf petice" u tom pogledu posve opravdana. Elem, ovdje se sve nešto vrti oko brojčanih pojmova od jedan do pet, a sad koja li je ovo fabula i kakva se radnja koncepta odvija na ovih 15-ak minuta, možebitno je samo u percepciji slušatelja. Ja bih reko' nešto poput egzotike, ali nikako i ezoterije. Možda o nekoj izolaciji, putovanju ili čistoj autorskoj simbolici o koječemu...

Zvuci su blago podešeni ka noise-ambient tretmanima, ne paraju uši harsh grubostima, ali imaju dostatno dične kompozicijske oblike ka razgradnji vrlo kratkih etida za eksperiment iz kojih u nepravilnim intervalima dospije i poneka slojevitija harma s pokušajem bijega od melodije. Osjeća se da su ova dva glazbenika osim eksperimentu podložna polifoniji, gitarskom jazzu, droneu, te psihodeliji s natruhama kraut-rocka i dekompozicijskih struktura, osobito u najduljem, a i najzanimljivijem komadu "3.Palme" ili kako god već da se pravilno naziva.

Uglavnom ambijentalno i vrlo prijatno, dakako pomalo ekscentrično, no nimalo opterećeno katarzičnim ili eksplozivnim nabojem. U svakom slučaju dosta neobično i zvrkasto-ugodno. Pa razmišljajmo o Palmama sve dok ne naiđe i neko racionalnije pojašnjenje od strane samih autora...

Naslovi: 1.3x3, 2.Ko nijedan, 3.Palme, 4.Konya, 5.Triumf petice

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 03/06/2015