Sumorno tugaljivi zvuk retro grungea, odnosno kurentnog post-grungea ovog srpskog dvojca iz Niša nedvojbeno će svakoga asocirati na lakše i mekše Alice In Chains s "Jar Of Flies" kome se pridodao tek poneki dah sirovosti "Dirt". Kombinacijama akustike i odmjerene distorzije, vođa Bratislav Prolović (vokal, gitara, bas) je uz pomoć Milan Jejina - Yeqy (bubnjevi) i bas aranžmane Dalibora Minića stvorio kompaktan revival ostavštine Seattlea ranih 90-ih s miomirisom doom/stonera zahvaljujući disonantama i tromim tempovima specifičnim za klasični post-rock dizajn. Osjeća se da su kao bend ovdje spojili nekoliko žanrovski bliskih komponenti u 3 razvučene, dulje kompozicije do 8 minuta sa svim potrebnim medikamentima u kojima nisu mimoišli niti ambijentalnost, psihodeliju, kao niti vrlo turobno raspoloženje premda Prolović (radi i u bendu Styptic) umije veoma senzibilno pjevati u melodiji i akordu, podjednako i clean i prljavo, a bome daje samome sebi i obilje pratećih vokala.

U principu, kako tvrde izvori, ovo dođe kao Prolovićev solo projekt nevezan uz matičan bend koji je prošle 2014. imao jedan od najboljih regionalnih metal albuma "Noesis" (na njemu je radio i Dalibor Minić), a ovdje je specifikum upravo lamentacija mračnih emocija kakve je razvio i Styptic samo na nešto tananijoj razini s dakako, tekstovima na engleskom jeziku. Povezani su uzajamnom spregom frustracija i razočarenja u potrazi za optimizmom koji zna prerasti i u unutarnju patničku agresiju (odličan komad "Bow down") ili tegobnu sliku životne ekspresije ("Flyout" s mnogo psycho pratećih vokala), no samo 3 pjevane pjesme uz završni kraći ambijentalni instrumental "Thankful (outro)" ne daju jasniju sliku o mogućnostima projekta za daljnju revalorizaciju. Odnosno, sve se ovo tematski daleko bolje izrazilo u Stypticu gdje su parametri ipak drugačiji, a Prolović pokušava romantiku i jad povezati u zajedničku cjelinu bez određenog stava kao da se kompromitira u kojem lirskom smjeru namjerava krenuti.

Ovo svakako nije vesela pjesmarica, možda je tek samo početak razvoja i traganja za poetskim strukturama, ali prikazana glazba daje izgledne šanse za poboljšanjem dojma, što će reći, promatraju li se sami tekstovi, ne stiče se utisak depresivnog stanja na koje "Cloudgray" insinuira. I mnogi znameniti mračni bendovi nisu otprve točno fiksirali svoj stav, prisjetite se The Cure, Type 0'Negative ili Soundgarden s kojima je Pyrn u vrlo bliskom srodstvu. Razvoj ideja i realizacija znaju biti dugotrajan proces. Ne treba odustati.

Naslovi: 1.Counting Sundays, 2.Bow down, 3.Flyout, 4.Thankful (outro)

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 24/04/2015