Duet Clocked Out dolazi iz Brisbanea i općenito gledajući voli eksperimentirati na relacijama od utjecaja Steve Reicha sve do muzike Balinese Gamelana (znate li uopće što je to?). Glavni kompozitor je Erik Griswold, koristi preparirani piano, no njegovi interesi su bitno povezani sa spajanjem eksperimenata, jazza i world music tradicije, a udaraljkašica Vanessa Tomilsson iza sebe ima mnogo aktivnosti u komornoj glazbi, kompozicijama za solo perkusije, voli improvizirati i raditi kojekakve instalacije. Nastupala je širom svijeta (Beč, London, Los Angeles, New York, Shangai...), dobitnica je nekoliko zavidnih nagrada i priznanja, a ovdje osim mnogobrojnih udaraljki koristi jedan posve neobičan instrument - dječju piano igračku.
"Vrijeme kristala" je vrlo čudnovat rad inspiriran fizičarom Frankom Wilczekom, dobitnikom Nobelove nagrade (2012), a odnosi se na ideju stalnog gibanja u multidimenzionalnim strukturama kristala koje je ovaj dvojac dovitljivo predočio kroz kreativni proces u minimalističkoj formi. 13 relativno kratkih instrumentalnih komada (niti jedan nije dulji od 5 minuta) nošeni su naoko 'statičkom' kompaktnošću programiranog dizajna kada onaj laik nenaviknut na prirodni proces smatra kako je fizika smrtno dosadno područje za razmatranje. Ma nemojte mi reći...

Atomska jezgra, a osobito kristali kao sama prirodna pojava su nevjerojatna simetrija. Jeste li ikad vidjeli kako naprimjer mikroskopski izgleda jezgra najobičnijeg šljunka, pijeska ili leda? Dakako da to nije umjetnost već prirodna pojava o kojoj se, koliko ja znam, do sada nitko nije u glazbenom svijetu pozabavio, a ovaj dvojac to radi vrlo suptilno i prilično nježno držeći se striktnog, pa gotovo matematički određenog stila ne pokazujući niti najmanje opstrukcije, no u svemu tome se osjeća toliko ljudskosti, prirođenog talenta za opisivanje prirodnih, neprekinutih 'perpetium' procesa razvijajući vrlo bogate strukture jednostavnih, slobodno se može reći 'pop' kompozicija za razbibrigu od kojih ama baš nitko neće ostati zakinut za osnovni format - melodiju, ritmiku, egzibiciju i adekvatan finiš.

Kroz nešto manje od 50 minuta ovo dvoje izuzetnih majstora minimalizma vješto šara senzibilnošću koja može pobuditi i neke sasvim drugačije konzekvence (emotivne, recimo), no drže se svojeg temeljca - neprekidnog procesuiranja prirodnih kristala detektirajući ono fizikalno na glazbeni način. Bespotrebno je sad objašnjavati temu po temu budući da je ovdje riječ o vrlo rijetkoj egzaktnoj glazbi, namjenskoj, onoj koja otvara mikrosomatsku percepciju, ali valja napomenuti da se nakon više od pola sata raznih stilskih bravura pojavljuje jazz/word-music tema "X-ray diffraction" na koju se čak može djelomično i zaplesati.

Album je sjajan pokazatelj inovacijske ideje u kojim smjerovima se glazba može razvijati, otvara sasvim novi resurs poimanja ljudske mašte u sklopu umjetnosti i jedan je od mojih najvećih favorita za ovogodišnji best-of kad je u pitanju ovakva glazbena forma. Da budem jednostavniji, slušatelj možda čak niti ne treba znati o čemu se ovdje radi, samo se treba prepustiti ovome dvojcu i zaploviti u nevjerojatno bogati svijet. Jednostavan, pristupačan, svakodnevni, onaj kojeg niti ne primjećujemo, a stalno je oko nas. Genijalno i jednostavno.

Naslovi. 1.Time crystals, 2.Twininng, 3.Ambient pressure, 4.Diamond mechanics, 5.Glassy matter, 6.Crystal symmetry, 7.Quantum harmonics, 8.Strange sapphire, 9.Frozen time, 10.Interstitial defect, 11.X-ray diffraction, 12.Quartz quarks, 13.Entrangled

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 14/02/2015