Jupiter još nije napravio krug oko sunca od izdavanja prošlog, a momci iz kultne splitske grupe Đubrivo, vjerovali ili ne, imaju novi album - već drugi u njihovoj dvadesetogodišnjoj egzistenciji. Doduše, kad malo bolje razmislim, možda je i bolje da se tako rijetko ukazuju s novim izdanjima, prije svega zbog očuvanja mentalnog (a i fizičkog) zdravlja svojih vjernih uživljenih fanova. Ako vam ova teza zvuči nelogično, jedino što vam mogu preporučiti je da, ako već niste, preslušate ovaj uradak nekoliko puta. Šanse da krenete u kakav krvavo-zlostavljački pohod, ili barem nogom šutnete mačku ili babu, osjetno će porasti. Zaboravite na sve te cmizdrave pjesmuljke uglađenih dečkića s vaše jesenje plejliste koji pjevaju o nesretnoj ljubavi zato što ne znaju o čemu bi drugom, skinite novi album Đubriva Krvave Bajke (da, bend ga je stavio na free download) i podsjetite se kako je prokleto zabavno biti gnjusan i perverzan, odbaciti sve izvitoperene vrijednosti moralne i političke korektnosti i prepustiti se dekadenciji. Pošto sami vjerojatno nemate muda za takvo što, eto vam i savršenog ispušnog ventila, svojesvrsne nezdrave terapije za frustracije koje vam se gomilaju na svakom koraku, a uzrokuju ih razne debele žene, kurve, pederi, pa čak i likovi iz bajki.

Upozorenje!!! Za slučaj da ste u međuvremenu zbilja skinuli ovaj album i taman se pripremate odvrnuti ga do daske u inat napornoj susjedi Mirjani, a ujedno ste i roditelj šestogodišnje djevojčice koja u istoj prostoriji bezbrižno gleda crtiće, zaustavite se odmah, tako vam svega! Jer, čuje li mala kakve gadarije Koja & co. spremaju njenim omiljenim Zvončicama, Pepeljugama, Palčicama i sličnim imaginarnim likovima u uvodnoj Krvavoj Bajci, njeno će djetinjstvo vjerojatno biti uzdrmano do temelja, a u najboljem će slučaju plakati satima. Bez ikakve zajebancije, zbilja nemojte to puštati klincima.

Slijedeća je stvar Smršavi, vrlo catchy, lako pamtljiva pjesmica koja postavlja neke savim jasne i izravne ultimatume gojaznim djevojkama, svidjelo se to istima ili ne (vjerojatno ne). Tema je, složit ćemo se svi, totalno isfurana i prožvakana, teško da se tu može reći išta novo. Ipak, Đubrivu unatoč tome uspijeva zvučati svježe i zabavno. Zašto je tome tako nisam sto posto siguran, ali bit će da odgovor leži u činjenici da se radi o istinski duhovitim ljudima čija infantilnost u svakom trenutku (ili barem velikoj većini, ako gledamo cijeli album) uspijeva ostati u granicama šarmantnog. Smršavi je u eter puštena još prije nekoliko mjeseci kao najavni singl, što ima smisla budući da po hitoidnosti može stati uz bok himnama s prvog albuma poput Vaša Kćerka.
Đubrivo se deklarira kao metal/punk bend. I dok je na njihovim ranim demo uradcima, a donekle i na debi albumu 100% Prirodno takva kategorizacija imala smisla, moram reći kako mi se čini da ovdje punka ima samo u tragovima, a primat je preuzeo speed/power metal. U prilog tome ide i treća pjesma na albumu, furiozna Suzo Didova o prednostima(!) i manama odrastanja uz didu pedofila. Za ovaj je bend sreća u nesreći što su i nakon 20 godina dio undergrounda, budući da bi si ozbiljnijim medijskim eksponiranjem vjerojatno navukli za vrat solidnu količinu bijesa iz raznoraznih udruga za zaštitu prava koječega.

Niz uspješnica smještenih u prvoj polovici albuma nastavlja Priča Se Po Gradu, urnebesna oda kome drugome nego homoseksualcima. Ono što ovu stvar čini specifičnom je njezin glazbeni aranžman, koji je tipični honky tonk, što od Đubriva i nije bilo za očekivati. Također, Kojin vokal ovdje "evoluira" u nešto što do uznemirujuće razine podsjeća na onaj Petra Graše, valjda slučajno (i za njega se, jelte, šuškalo svašta po gradu...). Radi se o još jednoj u nizu stvari koja vas neće natjerati da propitkujete svijet ili lamentirate nad besmislom egzistencije, ali joj to nikako nije ni cilj. Ona, kao i njenih jedanaest kolegica, su tu da vas malo nasmiju, malo nabriju i malo zgroze.

Potonje će najbolje poći za rukom degutantnoj pjesmi Nenadani Abortus koja se po razini gadosti možda čak približava za domaće prilike nedodirljivom nekro-sevdahu Dekubitusa. Pašteta je bizarni izljev ljubavi ovom u narodu omiljenom namazu kakav se ne pamti još od Mucala (izljev, ne namaz), a Budi/Više Voliš Mene (iz nekog razloga spojene u jednu traku) nam donose neke od najromantičnijih stihova u ovom mileniju - Iz nosa nek ti slina cidi, neka gnjojni čir se vidi, u faci pari prase tovno, u džepu nosi svoje govno.

Svaki će se fan Đubriva, a i ne samo oni, složiti da je ovih do sad navedenih osam pjesama vrlo zadovoljavajuće gradivo benda koji pokazuje da unatoč dužim periodima neaktivnosti uspijeva zadržati zavidnu količinu britkosti, provokativnosti i svega onog što od njih očekujemo. Kvalitete, ukratko. Nažalost, u nastavku albuma razina ponešto pada. Ne previše, ali ponešto.

Konkretno, Rokeri s Moravu su apsolutne legende i svaka čast na odavanju priznanja obradom njihove pjesme, ali zašto odabrati baš Daj Ribu, koja je, budimo realni, prilično monotona i prerepetitivna da bi bila interesantna? Također, ostaje dosta nejasno što je pjesnik htio reći kratkom Čarli. Neka interna pošalica koja će na koncertima sigurno solidno prolaziti, ali ovdje, okružena tako dobrim pjesmama, jednostavno bode u oči kao nepotrebna. Da je ovo rap album, Čarli bi bio skit.
Nema K'o Te Nije se relativno uspješno obračunava s djevojkama koje vrebaju momke u Mercedesima (pun ih je grad Đubriva, to svi znamo), a obilježavaju je i vrlo razigrane gitarističke solaže. E da, uzevši u obzir da je album snimljen u bendovoj vlastitoj organizaciji, bez podrške nekog izdavača, mora se primijetiti kako je produkcijski sve odrađeno perfektno. Zvuči vrlo ispolirano, (pre)glatko čak, a opet dovoljno bučno i žestoko da ne možemo reći da su omekšali s godinama. Album zatvaraju Odlično Se Zabavljam koja je tu čisto da poveća broj smrtno stradalih i Totalno Si Luda u kojoj se ekipa vraća u formu s prvog dijela albuma te nam daju do znanja kakvim ćemo sve sadističkim metodama biti podvrgnuti budemo li se petljali s luđakinjama.

Pjesme s ovog albuma nećete moći kupiti u CD shopu niti ćete ih, čast iznimkama, uloviti na radijskim frekvencijama. Ipak, one će sasvim sigurno lako naći put do publike, jednostavno zato što kvaliteta uvijek ispliva na površinu, na ovaj ili onaj način. Jako, jako dobar album koji bi, da nema nekoliko slabijih trenutaka, ozbiljno konkurirao za titulu spektakularnog. Skinite ga i uživajte!

ocjena albuma [1-10]: 8

ujak stanley // 21/11/2014