Prince Roger Nelson, ponekad samo Prince, ponekad "Love Symbol", pa nakon toga opet Prince, neumorno isporučuje svoje zarazne soul i funky ritmove prožete sexom i ljubavlju već skoro 40 godina.
Mnogi od nas će se začuditi kada pročitaju da "Purple Rain" nije prvi Princeov album, nego šesti, a isto tako će se začuditi kada im netko kaže da je "Art Official Age" njegov tridesetičetvrti album, od kojih je nekoliko snimio pod raznim pseudonimima koje je koristio samo za taj album. Ipak, svatko će priznati da je njegova najplodnija i najpopularnija faza bila za vrijeme osamdesetih godina prošloga stoljeća, kada je nošen ultrapopulanrim soundtrackom za film "Purple Rain" snimio još nekoliko vanserijskih i vanvremenskih albuma ("Parade", "Sign O' the Times").
Nakon toga došlo je do promjene imena, navodno izazvane pozamašnom svotom koju je morao platiti na ime poreza, pa je promijenio ime kako bi to izbjegao - Poznato!? - a to je opet uzorokovalo probleme s izdavačem (Warner Bros), odlazak i osnivanje svoje izdavačke kuće, što je pak utjecalo i na njegovu zastupljennost u medijima. No, nije se predavao, marljivo je snimao svoje pjesme i albume, te pisao za mnoge i svirao s mnogima. Prošle godine, ponovo je potpisao ugovor s Warner Brosom, izgladio osamnaestogodišnji "nesporazum" i ponovo dobio prava na svoje pjesme objavljene za tog izdavača, što je bio i inicijalni problem i razlog prekida suradnje.
Kako bi to proslavio, tijekom ove godine objavio je dva albuma. Jedan s ženskim rock bandom
3rdeyegirl, gdje se njegovo ime ne pojavljuje na naslovnici, ali u svemu drugome je sveprisutan, i "Art Official Age" na kojem su mu u svirci pomogle cure iz 3rdeyegirl.
Pitanje koje se postavlja jest - Da li je bilo vrijedno truda?
Svakako da jest. Iako se Prince tijekom godina nije modernizirao u muzičkom pogledu, moglo bi se reći da je bio vizionar i ispred svojeg vremena, pa je tada, za vrijeme najveće popularnosti, napravio toliki pomak unaprijed da su ga mnogi tek sad dostigli, a i on sam sebe na neki način.
Tako nam "Art Official Age" osim uvodnog stiha "Welcome home class, you've come a long way", koji priziva prošlost, nudi mnogo prepoznatljivih Princeovskih gitara, koje su toliko "osamdesete" da su dobre, nudi nam i psihodelije s njegovih prvih albuma, ali i mnogo plesne muzike od klasičnog funka u The Gold Standard, koketiranja s rockom u Funknroll, elektro funka u What it Feels Like ili r'n'b-a u Breakfast Can Wait, sa simboličnom porukom, koja bi bila možda i najbolja pjesma na albumu da nije upropaštena s Pajo Patkovim glasom.
S Way Back Home pokušao je napraviti nešto slično Purple Rain, no to mu, osim u textualnom dijelu nije uspjelo. Tako
"I never wanted a typical life scripted role, huh...trophy wife All I ever wanted, to b left alone See my beds made up at night" stoji nasuprot legendarnim
"I never meant to cause you any sorrow I never meant to cause you any pain I only wanted to one time to see you laughing I only wanted to see you Laughing in the purple rain". Nešto slično je pokušao i s Breakdown i to u onom dijelu kad urla. Ovo urlanje skoro je uništilo ovu, inače predivnu baladu, no srećom došlo je pred sam kraj pjesme i nije predugo trajalo.
Za kraj ostavljam pjesmu koja je donesla najbolji stih na albumu i vjerojatno će postati sastavni dio mnogih kompilacija za barenje komada, ako se to još uvijek radi.
You should never underestimate the power of
A kiss on the neck, when she doesn't expect
A kiss on the neck, when she doesn't expect
A kiss on the neck
And every time you catch her singin' in the shower
You should go and get a flower
Don't matter what the hour
Just rub it on her back, rub it on her back, rub it on
Ne preostaje drugo, nego zaključiti da Prince i sa svojih 56 godina imašto za reći, a ostaje žao što njegovo dovođenje u Zagreb prije nekoliko godina nije uspjelo.
ocjena albuma [1-10]: 7
pedja // 12/11/2014