Često smo toliko opsjednuti samim sobom, regionalnim nadmetanjima i stalnim upoređivanjima s kurentnim zvijezdama koje uglavnom dolaze iz USA, Britanije, Skandinavije, Francuske i općenitog 'zapada' da gotovo ne primijećujemo kako u našem najbližem susjedstvu postoje neki zaista odlični bendovi. Padom Berlinskog zida sve su bivše komunističke zemlje napravile ogromne iskorake i sve ono što je bilo zapostavljeno, vrlo brzo je uspostavljeno na gotovo jednaku valnu duljinu, barem što se tiče r'n'r scene. Svjedoci smo sve većoj najezdi sjajnih bendova iz Rusije, Ukrajine, Litve, Estonije, Rumunjske, Češke, Poljske, Bugarske, Slovačke, a evo nam primjer jednog odličnog benda iz Madžarske.

Kombiniraju mračan hardcore s cijelim nizom elemenata od sludgea, deatha, blacka, thrasha, sve do post-hardcorea i potpuno se stilski izdvajaju bez obzira što u nekim trenucima ovog EP-ija podsjete na mnoštvo toga iz bliže ili dalje prošlosti. Bitna je svirka, a ova ekipa je ima: svaka pjesma je pravo malo remek-djelo mada su vrlo kratke od 2 do 4 minute! Taj razvijeni smisao i osjećaj za upravo ovakve, skoro pa, virtuozne kombinacije žanrova nije došao iz nekakve, kao što se često smatra 'pijane' i 'napušene' guzice. Ova glazba ima svoj daleko dublji smisao jedne veoma značajne i kulturno važne nacije Mađara koji su dali neke od najvećih svjetskih umjetnika klasične glazbe. Ovi momci su bez ikakve sumnje imali uz Austrijance, Njemce, Francuze, Čehe i Ruse jednu od najboljih škola klasike s kojima su ih gnjavili profesori i učitelji glazbenog odgoja, pa nisu kao bend ništa htjeli prepustiti slučaju.



Ovdje su doslovce izmješali cijeli niz stilova u snažan stil koji je najjednostavnije svrstati u metalcore, ali to nikako nije točna definicija. Pjesme im se gibaju poput plastelina kojeg je stalno moguće oblikovati, rezati, prekidati, s njime eksperimentirati kako kod se kome hoće i napravili su djelce koje je poput najboljih današnjih underground bendova iz Francuske i USA. Samo mi se čini da su ovi Mađari to daleko lakše postigli. Uvodna "Order through chaos" je posve kompleksna pjesma: odličan gitarski uvodnik traje čak 1 minutu, u drugoj minuti odlaze u nevjerojatan sludge/death, konfiguriraju blues/metal/death elemente i špricaju otrov sa završnim riffovima. "Fuck humanity" s urnebesnim hc početkom i kasnije nešto 'lakšim' ritmovima prožetim gromoglasnim ovacijama dođe kao hitčina, a "Forever alone" se razbija u sludgeu s hardcore tempovima i stalnim ritmičkim izmjenama. Naslovna "Anima sola" je relativno umjerena (a ima i obaveznih galopa), no pravo iznenađenje dolazi na polovici pjesme kada odvale u vraški tešku sludge ambijentaliju kakva se rijetko čuje.

Pri cijeloj konstrukciji glazbe ovi Mađari ostaju nevjerojatno prisebni, ništa ne prepuštaju slučaju i vidi se da su radili na apsolutno svim detaljima. Frcaju s gomilom kompleksnosti uronjene u hardcore, očito su nadahnuti s Black Flag, Sepulturom, Biohazard, Machine Head, ali i nekim drastično drugačijim bendovima stvarajući svoj specifičan, vrlo zahtjevan stil. Imaju čak dva odlična gitarista (Mark Pap i Janos Unk) i jako dobrog bubnjara (Peter Csazsar), basove sviraju čak dva momka (Marton Varga i Gabor Toth), produkcija im je odlična, na najvišljem svjetskom nivou i totalno se uzdižu iz žanra apsolutnom posebnošću. Vokal Daniel Varge je vrlo drzak i funkcionalan, onako kako i treba biti, a tekstovi su prožeti sferom svih nas iz istočnog bloka kako se osjećamo u novom svijetu izrabljivačkog sistema gdje više ne postoji niti trunka zdrave emocije.

Mogu reći da mi u Hrvatskoj ovakav bend nemamo (a tu ulogu su trebali preuzeti Hladno Pivo i Let 3, pa su otišli u mainstream), a niti mnoge ovakve 'žnj' zemljice poput nas, primjerice Slovenija, Albanija, Crna Gora, Kosovo, BiH... Onda?

Naslovi: 1.Order through chaos, 2.Fuck humanity, 3.Forever alone, 4.Anima sola

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 25/09/2014