Kad sam prvi put vidio omot ovog cd-a pomislio sam da je riječ o nekoj IDM ili elektronskoj glazbi, ali sam se posve zeznuo. Ma kakvi, ovi Francuzi iz Hambacha u Sarre-Unionu (Sarreguemines) sviraju čvrsti hard-rock čist kao suza. Prije nekih 20-25 godina ovo bi bio alternativni rock koji bi komotno parirao bendovima odraslima na Husker Du, Sonic Youth, Pixies, odnosno, tada zvanom američkom novom rocku u kojeg su svrstavani i R.E.M. i Butthole Surfers i još mnogi drugi s kojima ovi Francuzi i nemaju baš mnogo zajedničkih poveznica već više s onim ogrankom koji je balansirao između grungea, pop-punka i natruha metala poput recimo Filter, Bush, Seether ili današnjih Breaking Benjamin. Bend je vrlo mlad, osnovan 2011., a članovi su Raph Dehlinger (bubnjevi, prateći vokal), Jo Dehlinger (ritam gitara), Greg Romming (bas) i Fred Labudka (vokal i glavna gitara). Svoj prvi EP objavili su ujesen 2013. godine kao samostalno izdanje, a evo, putem Dooweet je ponovno distribuiran u ljeto 2014., te je kao cd stigao i do nas. Upravo je omot jedan od ključnih prepoznatljivih faktora: ako se malo bolje zagledate u te mutno krvave oči neke lijepe plavuše koja se isprva pričini albino djevojkom, zavarali bi ste se misleći da je to samo jedan šarmantan šminkerski trik. Ne. Bend je inspiriran horror filmovima i zombijima navodeći kao vitalne utjecaje sagu "Resident Evil" i "The Walking Dead", a kroz liriku isprepliću kritiku modernih društvenih problema i brojnih kontradikcija. Za uvodnu pjesmu "Fever" snimili su i prilično dobar video-spot (režija Brice Hincker), te se pokazuju snažnim bendom koji s vrlo upečatljivim performansima spaja pop melodiju, hard-rock i nježan visoki vokal koji će podsjetiti na nekoliko nespojivih frontmena poput Brian Molka (Placebo), Klaus Meinea (Scorpions) ili Steve Leeja (Gotthard).



"Strawberry Joe" u snažnoj staccato melodiji s nekim 'catchy' frazama i natruhama surfa dođe kao najjednostavnija pjesma, a nekako najdotjeranijom se doima "Live my life" s domišljatim uvodnim gitarskim pasažima što aludiraju na zvuk sirene i alarmantnosti. Pjesma je obogaćena synthom i pratećim zborskim glasovima potencirajući hitoidnost i primamljivu radiofoničnu strukturu svedenu na samo 3 i pol minute. U "Shelter" se susreću pop-punk elementi križani s jakim hard-rock riffovima, "Compare you to me" unosi mnogo emocija gdje se uočava da momci imaju mnogo srca za raditi privlačne harmonije s lirski ozbiljnim individualnim sferama, a posljednja "Infection" s post-grunge etikom i senzibilnijim atmosferičnim dionicama može još ponajviše dozvati u sjećanje neke od ponajboljih žestokih pjesama Placebo iz prve polovice prošle decenije.

Stilski su jako dobar križanac taman odmjeren da ničega nema niti previše niti premalo: i pop melodija i hard-rock riffova i punkerske doze rocka, uglavnom komotnih tempova za đusku i solidnih tekstova, te odlične produkcije s modernim premazom na kojeg se ne može ostati ravnodušan. Preporučljivo je konzumirati ih svakodnevno sve dok ne dosade jer je ovo glazba koja ima svoj vijek trajanja, na žalost. Nisu za neke dugotrajnije vremenske epohe, već dođu kao idealno odmjeren balans između mainstreama i alternative, taman za radio programe gdje ima naočitijih glazbenih urednika sa širokim glazbenim ukusima. Radiofriendly.

Jako dobro!

Naslovi: 1.Fever, 2.Strawberry Joe, 3.Live my life, 4.Shelter, 5.Compare you to me, 6.Infection

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 12/09/2014