Vaanka Schkvare osnovani su 2011. godine. Dolaze iz Labina, a u svojim počecima izvode obrade klasičnih blues i rock pjesama. Međutim vrlo brzo bend počinje sa stvaranjem i sviranjem vlastitih pjesama što je i do danas ostao glavni motiv okupljanja, sviranja i opstanka banda. Nakon nastupa na 5. Croatian Blues Challengeu krajem prošle godine trio ulazi u studio i snima EP. Grupu čine: Tomislav Martinčić - gitara/vokal; Ivan Martinčić - bas/vokal i Vedran Pizentić - bubanj. Sam naziv grupe na lokalnom labinskom dijalektu znači označava pojam nečega što odstupa od uobičajenih normi ponašanja, razmišljanja, oblačenja. Debut EP "Shout As One" je otpjevan na engleskom jeziku i donosi nam pet pjesama. Od gostiju na albumu ostvarena je suradnja s talentiranom Oljom Frolo iz labinskog Loell Duinn-a, te Vedranom Gergorićem iz grupe The Orange Strips na klavijaturama.

Kad sam čuo prve taktove s ovog ep-a, prvo što sam osjetio je odlična produkcija. Svaka čast Sanelu Isanoviću, na odlični obavljenjom poslu. Posebno za jedan sastav koji još nema službeni zapis. "Your Way" laganom rock psihodelijom kao da priziva duh Gilmourova Stratocastera uz predivan gostujući glas Olje Frolo iz također labinske skupine, Loell Duinn. Pjesma traje nešto manje od deset minuta, ali niti u jednom trenutku nema crtu monotonosti. Prvi dio pjesme, koji ima Floydovsku atmosferu, mijenja se nešto prije sedme minute. Tu Vaanka Schkvare ubacuju u višu brzinu i odjednom odlaze u brži ritam i tvrđu rock melodiju nalik grupi The Cream. Utjecaj Floyda i Creamovaca, koliko god je u ovoj pjesmi na prvu uočljiv, ima jaja, te svojom interpretacijom zvuče poletno i snažno. Ovdje moram biti odmah iskren i reći da sam se, čuvši prvi dio "Your Way", nadao da će ovaj EP imati više takvih motiva.

Ostale pjesme, nažalost, nisu toliko u psihodeličnom tonu, koji otvara "Shout As One", ali su i više nego korektno odrađeni. "Give It To The Poor" i "My Mistake" nastavljaju bržim obrascima, putujući negdje između Hendrixa i Stevie Ray Vaughna, gdje je prva atmosferom bliža Hendrixu, a potonja SRV-u. Između te dvije ugurala se "Shout As One" koja je odabrana kao najavni singl. Tu grupa uz standardni hard rock obrazac koji gura kroz ovaj album, u refrenu bježi prema punk rocku. Za kraj je ostavljena balada "Family Blues Man", u kojoj se tekstualno gledajući, bez problema može naći velika većina populacije. U ovoj baladi kod pjevanja strofa, premekano i dugačko zavlačenje slogova na kraju svakog stiha, malo ubija emocije i snagu pjesme.

Kompletno gledano, album ima strašnu sviračku energiju, vidi se da cijela ekipa iz Vaanka Schkvare gušta u sviranju. Iako je Tomislavova gitara gurnuta u prvi plan, jednako je sjajna i ritam sekcija, a tu su Ivan i Vedran odradili vrhunski posao. Takva čvrstoća ritam sekcije kod standardnog rock trija je jednako bitna kao i vodeća gitara, a po meni i više zaslužna za svježinu ovog albuma. Ono što me se najmanje dojmilo na albumu su tekstovi i dikcija engleskog jezika. Tu razumijem da su neki izvođači odrasli na stranim glazbenim utjecajima i da im je teško interpretirati pjesme na domaćem jeziku, ali onda sami sebi skoče u usta relativno lošom dikcijom. U vokalu fali autoritativnosti i malo više slobode pri pjevanju, a da ne govorim o tvrdoći izgovora, koja je kod regionalnih bendova vrlo česta ukoliko pjevaju na engleskom. Tekstovi su pitki i jednostavni, kao da su nastali u šezdesetim i sedamdesetim godinama prošlog stoljeća. Dylan, Springsteen i Neil Young, koji su možda i najveći predvodnici socijalno angažiranih tekstova, to su još tad radili puno sofisticiranije, neg' Vaanka Schkvare danas.

Možda će netko po ovim negativnim opaskama, pomisliti da mi se album nije svidio, ali nije baš tako. Svirački je odrađen sjajan posao, dečki imaju energiju koja je ishodište i temelj za sve ostalo. Još da poprave dikciju i tekstove pa imamo novo veliko blues osvježenje.

Naslovi: 1. Your Way, 2. Give It To The Poor, 3. Shout As One, 4. My Mistake, 5. Family Man Blues

ocjena albuma [1-10]: 8

jura // 21/08/2014