Priča je krenula 1992.kad su dvojica prijatelja iz južnog Wallesa osnovali bend, kao uostalom i svaka druga. Kroz tri godine svirke skužili su da od toga nema kruha, pa su se zaputili u London s namjerom da se čuje za njih. Na putu su pokupili basistu japanskog porijekla i to je bila prva postava grupe FEEDER, as we know it.

Svoj su zvuk od samih početaka bazirali na američkom college rocku, te pri slušanju materijala na um padaju Foo Fighters, Smashing Pumpkins ili njima zemljopisno bliži Stereophonics. U laganijim pjesmama, koje su u nekoj posljednjoj fazi sve zastupljenije, moglo bi se pričati o malo žešćim Coldplay ili Travis. Kako su prije par godina proživjeli veliku tragediju u bendu u njihovoj karijeri moglo bi se pričati o dvije faze. Naime, početkom 2002. godine, jedan od osnivača benda, John Lee, oduzeo si je život, pa je nastavak rada došao u pitanje. No, Grant Nicholas i Taka Hirose u dogovoru s familijom pokojnika, zajednički su odlučili da FEEDER nastavi rad. U bend je uletio bivši bubnjar grupe Skunk Anansie, koji je u bendu ostao do danas.

Kroz godine postojanja, objavili su 5 studijskih albuma, s kojih su skupili 17 reprezentativnih pjesama za ovaj album na kojem se našlo mjesta i za još 3 nove. Tako je iz prve, slabije faze benda, s tri albuma ukupno skupljeno 8 pjesama, među kojima je bilo mjesta i za Buck Rogers, njihovu definitivno najbolju pjesmu. Zadnja dva albuma zastupljena su s 9 pjesama.

Nažalost, FEEDER i danas, kao i prije desetak godina, zvuče kao blijeda kopija nekih bendova koji su im očito bili uzori ili kao blijeda kopija bendova koji bi po stažu trebali njih kopirati. No, sveusvemu, popmetal zvuk kojeg njeguju u žešćim pjesmama ili gitarbalada zvuk nježnijih pjesama prihvatljiv je bilokojem uhu, stoga nije ni čudno da FEEDER pune stadione i za njima vrište curice

ocjena albuma [1-10]: 7

pedja // 24/05/2006