Jeste li čitali "Uliksa" ("Ulysses")? Ja sam ga pokušavao jedno 4 puta i najdulje sam došao do neke 150. stranice. Svaki put sam se pogubio jer više nisam apsolutno mogao pratiti što se tu zbiva, što to uopće treba predstavljati i strahovito mi je padala koncentracija. Štivo mi je bilo preteško za rezoniranje, te mada sam sa znatiželjom upijao svaki dokumentarac s interpretacijama i tumačenjima tog romana, opet mi je bilo i nezanimljivo i dosadno i opet sam se našao u situaciji da odustanem od čitanja i analiziranja.

Guy Barash, mladi američki kompozitor započeo 2012. u sklopu Turtle Bay Music School, a trenutno u udruženju američkih opernih projekata pod nazivom "Kompozitori i vokalni program" uhvatio se nesvakidašnjeg i neobičnog zanata na svojem debi albumu "Facts About Water". Ok, prvi dio nazvan "Wrong ocean" u trajanju od 11 i pol minuta je instrumentalni komad za gudački kvartet, doduše posve neobičan i uvrnut gdje gudači skoro pa da sviraju ekspresivno-eksperimentalne rock riffove i škripove, ali ima neki koncept, priču i neke vrlo zanimljive detalje.

Međutim ostatak materijala kao da je pao s Marsa, iz neke deponije odakle su vjetrovi slijepili kolaže svega i svačega po tekstovima Nick Flynna. To je nešto što sam danima pokušavao dešifrirati, ali nisam našao nikakvo nit' logičko, nit' razumsko, pa nit' ako hoćete fikcijsko-ezoterično ili podsvijesno objašnjenje što bi ova čitava fabula trebala predstavljati. Popratni press-info kaže da se ideja za ovu kolaboraciju rodila jedne jesenje večeri 2008. u nekom kafiću u Brooklynu gdje su se sreli Barash i Flynn te vjerojatno pod dozama maligana odlutali u samo njima znane rezone shvaćanja. Iskreno govoreći, da li se njih dvojica ovdje zajebavaju, rade sprdačinu i šegu od slušatelja/ čitatelja, eksperimentiraju, pokušavaju biti apstraktni i avangardni, izmišljaju neko sasvim novo shvaćanje poezije, tj. libreta u modernoj klasici ili čisto nešto osamstoto, nisam uspio odgonetnuti.

U drugom dijelu albuma nazvanom "Blind Huber" od nekih desetak minuta uposlena je Jamie Jordan, operna soprano pjevačica i Eric Dudley, također operni tenor koji posve neartikulirano zbore neku priču o dotičnom pčelaru Blind Huberu iz 18. stoljeća, ali o kakvom se aspektu ovdje šalabajza, to je sad već retoričko pitanje. Protiv muzičkog segmenta koji je vrlo ekspresivan, pa i prilično sirov i rastrgan de-kompozicijskim elementima ne mogu se reći nikakvi loši dojmovi. Sve je to u segmentu ovakve scene prihvatljivo, ali po libretu je nemoguće shvatiti da li se Huber pretvara u pčelu i govori iz pčelinjeg rakursa kad već u narednim stihovima iz košnice, voska i zujanja insekata priča kako se pere, istjeruje roj pčela dimom oslobađajući maticu, pa se ponovno pretvara u pčelu, pa trabunja o geometriji košnice u kojoj živi...

"Seven testimonies" je neočekivani apstraktni de-kompozicijski komad kojeg svira rock bend (bubnjevi, gitara, bas, klavijature, Barash na elektronici), a lirika je posve dezorijentirana o nekome negdje s hranom za 15 dana s kojom je izdržao 40 dana. Da li Victor Poison-Tete svojim narativno-natucajućim glasom poput polupijanog Captain Beefhearta ili nekog lika iz The Muppet Show bunca, halucinira od gladi (vjerojatno ne) ili pokušava glumatati mentalno poremećenu osobu, moguće oboljelu od PTSP-a, ne može se sa sigurnošću utvrditi. Jer, kaotično postavljeni stihovi sugeriraju da je tu netko posve zbunjen, pa je na trenutak s bistrim mozgom, pa je onda totalno pao u nekakav depresivan ambis i neprestano skače s percepcije na percepciju još luđe od samih čarobnjaka ovakvih skokova - The Residents. Da li se sam autor Flynn abnormalno uživio u neke poremećene likove skroz uvrnuto postavljene da zbune slušatelja ili je on sam književnik bez koncentracije za jasnu fabulu, nejasno je... Sjećate li se onih neuobičajenih prizora i scena iz beatničkog romana/filma "Goli ručak"? Nešto vrlo blisko tome...

A zadnji dio "Proteus" s monologom kojeg recitira Andrew Struck-Marcell obavijen u harsh i lomove frekvencija nalik na rane radove Laurie Anderson je još kaotičniji libreto ispreplitanjem religije, metafizike i filozofije pri čemu se ne zna tko tu koga za pišu navlači. 8 i pol minuta ovog programskog komada ima 9 odijeljenih govornih stavaka, a evo vam primjer iz dva, pa sami pokušajte otkriti o čemu se radi:

'Evo, Bog kaže, ovdje je vaša dnevna porcija. Ako ne vjerujete u Boga, svjedeno uvijek dobijete svoju dnevnu porciju. Neki će je iskoristiti da vode ljubav, neki da se napuše, neki da čitaju "Uliksa" ("Ulysses"), a neki da miruju. Neki će je iskoristiti za stolom, obrok će uskoro biti serviran: riža kuhana na pari, neki kelj-čušpajz. To je nečiji rođendan, možda od nekoga koga znate deset, ne dvadeset godina. Tvoje prave žene s kojom si spavao prošlih 7 godina - za vrijeme kada si samtrao da bi mogao raditi, ali nisi. S druge strane stola, taman nasuprot tebe sjedi žena s kojom si sada i u ovome trenutku ti se čini da bi mogli ostati zauvjek zajedno, što god to značilo.

Neki od dana koji su ti dati biti će provedeni u stranom gradu i na kraju dana ćeš znati da s nikime nisi pričao osim s djevojkom koja ti je poslužila kavu. Uvijek će biti takvih dana.

Ajmo prihvatiti da poznajem tvoje najdublje strahove i da se igram s njima u nadi da ćeš ih napustiti, da ćeš od njih odustati, nadajući se da ćeš prestati postavljati svoje pitanje, u nadi da ćeš izgubiti nadu. To je, dakle, moja vizija, mene Proteusa kao mučitelja i mučenika. Igram se tvojim strahovima, želim da izgubiš nadu, ali ti istovremeno s rukama oko mog vrata postavljaš svoje pitanje.

Neki budisti vjeruju da lutajući kroz bardo, područje između života i smrti susreću fizičke manifestacije kojih se užasavate i oni će se ponovno pojaviti - to je vaš karmički dug i samo oni prosvijetljeni će hodati bez straha. Neki vjeruju da prosvijetljenje često dolazi u trenutku smrti, baš kao što često može doći i u trenutku rođenja. Većina nas, iako troše svoje dragocjeno vrijeme, pregršt sati, našu žličicu godina - lebdi između ta dva pola muteći vodu. Majmunjarija, neki je zovu. Samsara!'

I tako dalje... I Bože moj, šta to sve ustvari predstavlja? Dubokoumnu poetiku? Možda. Ali je potpuno dezorijentirajuća i ne oslanja se na koegzistenciju uobičajene koncentracije praćenja toka svijesti; preteška je i jako zamorna, napucana s gomilom floskula, onih furkerskih kada mladi studenti otkrivaju njima 'neistražena' područja ljudske psihe u želji za poetski nadahnutim načinom izražavanja. Ne tvrdim da Flynn trabunja neke sadržajne gluposti, samo ih kao literat nije uspio jasno izraziti, ustalom omotnica ima između ostalog 5 stranica njegovih neobičnih stihova i tekstova koje će tek trebati analizirati da li ovo sve uopće ima ikakvog smisla koji bi se mogao podvući i provući pod sam Barashov naslov 'činjenice o vodi'. Čovjek bi očekivao neki angažirani poticaj o ekologiji i zaštiti vode, neku konzekventnu poruku i pouku, ali nje ovdje evidentno nema u onome obliku koji bi se hipotetski mogao nazirati. Jest, ima o pčelama, pa neobično sceniran instrumental za gudače o vodi koji je ovdje i ponajmanje bitan, ali je još i ponajbolji, no zadnja dva komada su tu da sve totalno potpuno zbune jer zašto bi bilo jednostavno kad može biti zvrzlano i komplicirano da niti FBI ne bi mogao utvrditi čija majka crnu vunu prede i čiji je DNA pronađen u trepavici na zadnjem sjedištu auta.

Šta je ovo, nemojte me pitati jer bojim se da su ova dva momka napravila pretenciozno apstraktno djelo koje površno, a možda i vrlo pijano stranputicama podsvjesti pokušava proniknuti u esencije artistički oblikovanih sfera. Šašavi su i otkačeni, uspjeli su zaokupiti moju pažnju da ih preslušavajući analiziram, ali nisam shvatio što su osim lucidnog eksperimenta ustvari i napravili da bi "Facts About Water" bio neki posebno kvalitetan i kreativan album.

Naslovi: 1.Wrong ocean - Brack, 2.Wrong ocean - Rush, 3.Wrong ocean - High water, 4.Wrong ocean - Torrent, 5.Wrong ocean - Dissolve, 6.Wrong ocean - Stream, 7.Wrong ocean - Counterstreams, 8.Wrong ocean - Feed, 9.Wrong ocean - Low water, 10.Wrong ocean - Source, 11.Blind Huber - Blind Huber (i), 12.Blind Huber - Swarm, 13.Blind Huber - Blind Huber (ii), 14.Blind Huber - Workers (attendants), 15.Blind Huber - Blind Huber (v), 16.Blind Huber - Geometry, 17.Blind Huber - Burnens (i), 18.Seven testimony, 19.Proteus

ocjena albuma [1-10]: 4

horvi // 05/06/2014