Kod mnogih bendova često se zna pojaviti različit pristup ka žanrovskim referencama. Tako ovaj pariški bend koji egzistira od cirka konca 2010. nakon što su ostavili nekolicinu svojih ranijih sastava (mada navode da su definitivno počeli 2011), na ovome debiju djeluje poput metalcorea. Već sam bio spreman na globalni zaključak da nisam skoknuo do njihove facebook stranice gdje navode da su ustvari heavy bend s elementima melodic death metala. Tja, ali niti u ovoj kombinaciji nisu mnogo pobjegli od bazičnog metalcorea. Nemaju izrazito brutalne ili naglašene ritmove, većinom su u mid-tempovima, blastbeatovi su sporadični i usko vezani uz hardcore tek u nekim dionicama gdje dinamičnije potenciraju aranžmane, a gitare i basovi su sasvim drugačije usklađeni nego li je to običaj kod deatha.

Kako god, već na prvijencu su uspjeli ostvariti značajan pogodak iskoračivši od stereotipa s dva vodeća vokala koja se naizmjence nadopunjuju crustovima i clean tehnikom, a u prvom singlu "Piece of nothing" s kojim i otvaraju album prije će navesti na pomisao o metalcoreu nego li melodic deathu.



U otprilike ovakvom stilu im je i kompletan ostatak materijala. Dinamičan, melodičan, nerijetko osim gitarskim raznolikim tehnikalijama prošaran i klavijaturama (osobito središnji ambijentalni djelovi skladba "My own redemption", "Tears of Hiroshima" i naslovne "Through the eyes of consciousness"), te malčice obogaćen i kompleksnijim aranžmanskim zahvatima. Već na drugoj "Domination of nothingness" ponavljaju dobar dio gradiva, čak su i neki riffovi približno vrlo slični s umetnutim catchy solažama, pa slijedi laganija "A new day" s kojom skreću u kombinaciju progressiva s obiljem klavijaturskih linija i tempa pogodnog za hip-hop mada ne repaju... I tako redom nižu složence melodičnih, uglavnom gitarskih finesa, ali od deatha se vrlo malo toga može čuti. Tek ponešto u "M.D.K", ali više od glazbe taj faktor je prije svega sadržan u vokalima. Svirka im jeste kompaktna, vrlo koncizno uređena i aranžirana što na prvi pogled ističe energične i groove eskapade koje su naoko slične kao jaje jajetu, međutim nakon nekoliko preslušavanja, uočavaju se bitne razlike kao i same konfiguracije kompozicija koje idu u dijametralno razdvojenim pravcima.

Najveći potencijal osim snažne i vrlo prijatne svirke, te odlične i čiste produkcije sažima lirski koncept o ljudskom ludilu i neredu uzrokovanom glupošću i pohlepom. Sami kažu da im je namjera navesti ljude da razmisle o vlastitom životu i okolnostima u kojima ga žive. Osjeća se pri tome manjak jasnijih socioloških rasprava i primjera jer tekstove mahom fiksiraju kroz emotivna stanja realnosti bez puno mašte kao da iščitavaju javnu kritiku čovjeku nesposobnom za adekvatne zaključke, ali na nesreću, takvih ima jako mnogo što još nisu svijesni osnovne problematike suvremene civilizacije i svih hirova u koje su bačeni.

Ima se što za čuti, prije svega dobrih pjesama koje nisu urađene samo za kratkotrajne bliceve na koncertima, pa tko zna. Možda je ovo tek početak jedne velike karijere.

Naslovi: 1.Piece of nothing, 2.Domination of nothingness, 3.A new day, 4.Salvation of our souls, 5.My own redemption, 6.Tears of Hiroshima, 7.This pain is yours, 8.M.D.K., 9.Wasteland, 10.Through the eyes of consciousness

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 17/03/2014