Instrumentalni album? Check. Neobično duge kompozicije? Check. Ekscesivna gitarska distorzija i operatična dinamika ritmova s masom psihodelične melankolije? Check. Ovaj riječki peteročlani sastav, nazvan po jednoj semitskoj božici ima sve potrebne naznake da bi se okvalificirao kao, cinici bi rekli još jedan post-rock bend. Činjenica koju oni i ne kriju. U svom predstavljanju navode kako uz audio dolazi i jedna vizualna komponenta gdje putem vizualnih efekata pružaju slušatelju jedno all round iskustvo njihove muzike. To znači da je ovaj debi album ukupnog trajanja od skoro sat vremena, samo jedna strana medalje. Kompletnu sliku se može vjerojatno dobiti na njihovim nastupima ili možebitno idućim video spotovima.

Taj apetit nekih ljudi da se okupe i skupa meditiraju u orgijastičnim instrumentalnim seansama, prepuštajući se bez riječi moći svojih instrumenata, očito ne može nikako zamrijeti. Unatoč mnogim 'post-rock je mrtav' tvrdnjama nekih samoproglašenih i takozvanih kužitelja. Sjetimo se samo koliko je puta rock već bivao proglašen na sva usta mrtvim, a evo ga još uvijek živim i zdravim. No, to sve ove Riječane izgleda ne tangira puno, oni su ovdje upriličili šest sadržajnih i vrlo razrađenih kompozicija s predivnim nazivima poput: "Nothing Exists Except Atoms And Empty Space, Everything Else Is Opinion" ili "Introspection Is A Monument Which Shall Endure Until The Sun Grows Cold". Post-rock poezija, ali gdje su na mjesto stihova postavljeni melodija i ritam, kod ovih Riječana se pretvara u nihilističku instrumentalnu metafiziku. Koju se može voljeti ili ne, ali smisao za sklad i harmoniju imaju; duge i mirne pasaže prekidaju melodične gitarske erupcije s mjestimično teškaškim riffovima kao na primjer u "I Know You Will Not Return To Me One Day".

Uglavnom sve ono što se očekuje od jednog albuma takvog kova, to se i dobiva na ovom prvijencu nazvanom "The Mountain". Postepene izgradnje kompozicija koje se uspinju u sve moćnijim krešendima do konačnog dinamičnog klimaksa, da bi se ponovno, u vječnom ciklusu, manifestirale u svom prvobitnom stanju. Pri tome prolaze kroz različita duševna stanja koja sežu od snene melankolije do maničnih izljeva emotivnosti. Ovi fanovi Isisa i Red Sparowes, a u taj red bi mogli uvrstiti i recimo Caspian, ne prezentiraju ništa prijelomno za muzički stil u kome se kreću ali se pokazuju kao njihovi vjerni učenici/sljedbenici, koji još od 2009. godine zajedno muziciraju. Taj dugi zajednički staž se oslikava u ovim pomno i kvalitetno aranžiranim skladbama, koje zadovoljavaju sve relevantne kriterije ovog žanra.

ocjena albuma [1-10]: 7

z. marković // 09/01/2014