Tarana je duet projekt udaraljkaša Ravish Momina iz Indije koji je već dulje vrijeme stacioniran u New Yorku sviravši između ostalog sa Shakirom i Alap Mominom iz Dalek (i još nekih dvadesetak glazbenika), te tromboniste Rick Parkera koji iza sebe ima 4 albuma; dva su sa njegovim kvintetom The Rick Parker Collective, a dva sa kvartetom 4Limones (hahaha, zgodno ime). Interesantno je za spomenuti da je Ravish nastupajući po cijelom svijetu jednom gostovao u Sloveniji, te je održao turneju po Kini. Osim svojih domicilnih instrumenata obojica se ovdje služe i elektronikom, programima, te sviraju synthove i ponekad barataju vokalima mada je u globalu gledajući srž njihove glazbe instrumentalne prirode.

Ovdje imaju samo dvije kompozicije s neobičnim nazivima, a u obje zovu na ples stvarajući driversko-psihodelični trip s posve novim referencama. U "Azeem O Shaan" koju vodi vrlo ugodna prostorno razlivena melodija trombona uz obilatu orkestralnu ambijentalnost i veoma ugodan elektronski background, Ravish niže čitave tribal/trance/world-music ritmove impregnirane elektronskim efektima obrednih plemenskih manira, dok se vokali redaju poput loop repeticija stvarajući impozantni kolaž vrlo prijatne atmosfere. Njegovi ritmovi osim plesnih predispozicija imaju i bas strukture kao da su podešeni na tonove primitivne, pa čak i neke vrlo arhaične, poganske melodije.

"Disposable" od punih 9 minuta je kompleksnije građe: uvodni slow-down/chill-out dio sa ženskim nijemim vokalnim improvizacijama u rangu mezzosoprana (barem meni djeluju kao da ih je izvela pjevačica, a možda je i netko od njih, ne bih znao točno procjeniti) uz bogati elektronski laid-back i mnogobrojne psycho efekte prizove u sjećanje čudnovatu, pa i nemoguću kombinaciju The Orb s posljednjom fazom Throbbing Gristle. Nije mračno, ali jest veoma intrigantno uoči glavnog dijela gdje se Rick Parker s trombonom uputi u čisti jazz kojeg Ravish prati neobično kreiranim ritmom čudnovato posloženog d'n'b-a na kojeg obojica filaju elektronske strukture do mile volje. Poigravaju se s minimalizmom, različitim brzinama, pa čak i skoknu djelomice u synth-pop s neprekidno naglašenim psihodeličnim dekorom. Nijemi vokal je također neprekidno prisutan s dinamički uređenim aranžmanom koji odiše prostornošću i bogatim kreacijama.

Rijetko se ovdje čuju repeticije stavaka lukavo izbjegavši klasicizam pop glazbe i pripadajuće klišeje. Zabavni su, vedri, pomalo eksperimentiraju sa žanrovima, te su u svakom slučaju stvorili jednu posve novu sortu glazbe baš upravo zahvaljujući ovom spoju njihova dva osnovna instrumenta. Zanimljivi su utoliko što su istovremeno i raritetan slučaj; trombon daje posve drugačiju sliku od recimo daleko rasprostranjenijih saksofona ili trube, a Ravishovi odjeci ritmova dopiru kao iz nekih davnih plemenskih zajednica. Sabijeno u ovakvu, vrlo finu i modernu produkciju, te psihodeličnu elektronsku seansu punu slobode, ovo je svakako veoma ugodno iznenađenje za konac 2013. godine u kojoj nismo baš imali mnogo prilike doživjeti nešto posebno novo i osobito zanimljivo. Ako ste kojim slučajem pomislili da 'Laden' ima kakve veze s Osama Bin Ladenom - pogriješili ste. Nema ovdje nikakve zamke, samo je u igri preopterećena duša koja zaslužuje sunce. Igrajte i veselite se.

Naslovi: 1.Azeem O Shaan, 2.Disposable

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 30/12/2013