Abnormalno spetljana, kompleksna progressive/hardcore/noise-metal/rock glazba koja dolazi iz Francuske, mada mnogi Francuze smatraju 'smrdljivcima' zbog Michael Plattinija i načina kako se njihova nogometna reprezentacija 'provukla' protiv Ukrajine u dodatnim kvalifikacijama... A i stare mržnje zbog koje se Hrvatska nije plasirala u finale Mundiala '98, no ova ekipa muzičara su finalisti, pa i osvajači nekih drugih teritorija koji nemaju veze sa sportom. Neokrunjeni majstori savršenstva koje traje samo, zamislite, niti polovicu jednog poluvremena, tek 19 i pol minuta.

Ovdje glazba vrvi, ključa i eksplodira u abnormalno snažnom adrenalinu na francuskom jeziku s vokalom koji je doslovce lud i pomahnitao, prepleli su neke od najluđih originalnosti najboljih bendova današnjice (The Dillinger Escape Plan, The Converge) i sastavili materijal koji ostavlja bez daha. Muzikom, žestinom, stilom i strahovitom energijom ubijaju čak i stare konje koji su prorešetali sve i svašta uključujući i neke speed-metal/thrash/ hardcore bendove, ma ovo je ludilo čovječe!

Gledao sam The Dillinger Escape Plan koji mi je jedan od najboljih koncerata u životu, ali ovi su Francuzi još bolji i još divlji. Razinu divljaštva su podigli do takvih razmjera da ostatak svijeta samo može razmišljati što je to u r'n'r-u još uvijek zanimljivo. Odgovor je - Quartier Rouge.

Bijes, buka, abnormalna buka, kompleksna muzika, sjajna produkcija, visokooktanska dimenzionalnost pjesama, totalna uživljenost frontmena (nije urlikajući, ali jeste) i sjajna, sjajna muzika.

Prva "Prophetie canine" je 'najlakša', dade se osjetiti naboja The Jesus Lizard/ Melvins/ Andrija i sličnih bendova sklonih 'blagom kaosu', ali od "La deluge" stvari postaju posve dramatično drugačije. Još kad bih razumio francuski jezik, bilo bi, pretpostavljam fenomenlno. "Inpetto" je možda samo blaga referenca da je 'nešto' najluđe i najbolesnije što ste čuli u životu sve dok ne dođu još radikalnija "Main cramee", "Les feux de la rampe" i "Accueillir le dauphin" za koje pomislite da su jedna pjesma jer su povezane u isti kontekst. "Mange le monde" od samo 1.12 je rešetanje sa odličnim stilskim funkcijama, a "L'heure verte" je urnebes ovog neandertala, onakvog kakvog ljubitelji kaosa vole. To je to.

Fenomenalni Francuzi bez pomoći bilo kakvog Plattinija. Urnebes kojeg ovaj bend daje na ovome kratkom EP-iju je ravan najuzbudljivijim bendovima današnjice ukoliko imate ikakav šmek za ultimativno brutalan izraz. Tu su još dvije brutalne pjesme "Douche doree" i "Uruzen" čije značenje ne razumijem, ali su vraški razularene. Odnosno nisam se ni potrudio da saznam o čemu govore, ali su stvarno zadivljujuće dobre u muzičkom pogledu.

Ma, ovo je fenomenalno s koje god strane da se gleda, sluša i promatra.

Naslovi: 1.Prophetie canine, 2.La deluge, 3.Inpetto, 4.Main cramee, 5.Les feux de la rampe, 6.Accueillir le dauphin, 7.Mange le monde, 8.L'heure verte, 9.Douche doree, 10.Uruzen

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 18/12/2013