Vidjeli smo povratke nekih sličnih velikana poput Sex Pistols, Vibrators, Anti Nowhere League, The Stooges ili nama bližih Pankrta i Pekinške patke što su pokušavali revalorizirati onaj stari punk iz 1977. s oscilirajućim formama. O Black Flag ne treba mnogo teoretizirati - njihov groteskni povratak se očekivao s velikim nadama i iščekivanjima, no zasjenio ga je sudski spor između dva opozicijska klana koja se bore za autorska prava na ime i rad benda. Dva originalna člana, osnivača benda - gitarist Greg Ginn i frontmen Keith Morris sukobili su se u parnici budući da obojica imaju podjednaka prava, te su obojica gotovo istovremeno pokrenula svoje verzije bendova. Keith Morris je s Chuck Dukowskim i uglavnom drugom po redu postavom oformio Flag, a ovaj Black Flag o kome je riječ, Greg Ginn je sastavio s drugim frontmenom Ron Reyesom i dvojicom nezamjetnih, letećih glazbenika koji i nemaju nikakav osobiti rejting u postavi. Bubnjar Gregory Moore pojavio se samo u onom kratkom reunionu 2003., dok se basist Dave Klein po prvi puta uključuje u njihov rad.

Stoga i sam album na kome je najslavniji lik iz povijesti benda, Henry Rollins odustao od bilo kakvog učešća, a i od parničenja s bivšim kolegama, nije niti izbliza ono što bi se očekivalo od nekad znamenitih protagonista angažiranog punka koji je redovito isijavao strateškim eksperimentima, stalnim promijenama stilova i velikim utjecajem na scenu tokom 80-ih godina. Greg Ginn je danas postariji yappi koji živi obiteljskim životom, a ovdje se zajedno s Reyesom pokušava vratiti u neko tinejdžersko doba kada su bili ljutiti momci u najboljim godinama aludirajući poprilično paradoksno što bi punk trebao biti u drugoj deceniji 21. stoljeća. Njih dvojica, na žalost nemaju uvid u to da su ostarijeli zajedno sa svojim generacijama, te da je punk iz 1977. napravio strahovite progresije zahvaljujući upravo njihovim radovima koji su završili razlazom 1986.

Pjesme, a ima ih čak 22 komada su vidljivo silovane i potencirane injekcijama adrenalina koji u staraca više nije isti kao prije 30 i više godina. Kroz kratke obrasce s jednostavnim aranžmanskim linijama nazire se poneki obris kreativne gitarističke sprege, no već nakon svega dvije minute velika većina pjesama posve izgubi svoju čar u smislu bezličnosti konvencionalnog punka. Gdje je smisao za razvijanje vrhunca u svega nekoliko sekunda? Gdje su eksperimentalije, vrtoglave solaže od kojih se u glavi stvara konfuzija, frenetični tempovi s uvjerljivim fasadama, konceptualizam života ovih ljudi koji su nekad davno smatrali da je punk jedini način filozofije i pogleda na socio-politička i društvena zbivanja? Čini se da su zaboravili svoju genijalnost kaotičnog nereda i samoinicijativno stvorenih zakona, a jedina karta na koju igraju je sentimentalnost starih fanova kojima se vrijeme zaustavilo negdje početkom 80-ih ignorirajući bilo kakav adekvatan doprinos žanru.

Ron Reyes tek u ponekim trenucima dosegne djelićak nečeg što podsjeti na stare punk litanije, ali u njemu nema cinizma, socijalizacije, drskog i sočnog leksika ili smisla za iskrivljeni humor kao što ga je imao Henry Rollins. Naposljetku, ovdje nema čak niti jedne spoken-word teme, posebno zanimljive instrumentalizacije i kataklizmičke erupcije oko i iza refrena. Tek samo nekolicina ispodprosječnih pjesama u obilju lošeg, dosadnog, repetativnog i reciklažnog materijala - uvodna "My heart's pumping", završna "Off my shoulders", vulgarna "Down in the dirt", te himnične "Shut up" i "Get out of my way".

U vremenima kada punkeri itekako imaju šta za komentirati o američkoj vladi, politici, potenciranim ratovima na srednjem istoku, ekonomiji i općenitoj svjetskoj situaciji, Black Flag je bez imalo nadahnuća nafilao gomilu odbojnih stihova i pjesama koje po ničemu ne sugeriraju, a još manje kritiziraju aktualne probleme. Ostali su samo punkeri po jako mršavom i plitkom glazbenom stilu, ali ne i u svjetonazoru. Davno su ga izgubili.

Naslovi: 1.My heart's pumping, 2.Down in the dirt, 3.Blood and ashes, 4.Now is the time, 5.Wallow in despair, 6.Slow your ass down, 7.It's so absurd, 8.Shut up, 9.This is hell, 10.Go away, 11.The bitter end, 12.The chase, 13.I'm sick, 14.It's not my time to go-go, 15.Lies, 16.Get out of my way, 17.Outside, 18.No teeth, 19.To hell and back, 20.Give me all your dough, 21.You gotta be joking, 22.Off my shoulders

ocjena albuma [1-10]: 4

horvi // 17/12/2013