Francuski transžanrovski četverac iza sebe ima dva demo materijala (jedan od njih je "Baleful World"), a "Into The Light" im je debi album s kojim potvrđuju sve one hvalospjeve o vrsnoj francuskoj underground sceni koja je bez ikakve sumnje već godinama najplodnija i najoriginalnija ne samo u Europi, već i u cijelom svijetu. Bend čine Pierre Junod (vokal), Simon Saint-Georges (gitara, vokal), Matthieu Monnier (bas) i Gabriel Junod (bubnjevi).
Njihova lirika nadahnuta metafizičkim, duhovnim, religijskim, ali i realističnim motivima o stvarnome svijetu isprepletena je uzajamnim kontrastima svijetla i mraka, prošlosti i budućnosti, topline i hladnoće. Odlikuju se dvojakim vokalizmima - grubim, grčevitim i gotovo death growlanjima frontmena Pierrea, te čistim i senzibilnim Simonovim koji pjeva poneke role (pa i pjesme) u vodećoj ulozi. Primjerice odlične "Reborn" i lagana "One". To još uvijek nije najs(p)retnije realizirano i tu će trebati poraditi na usavršavanju tih parametara (osobito frontmen), ali što se tiče glazbenog dijela priče, stvari stoje u visokom kreativnom pristupu.



Skladbe su im raznolike, pune su kompleksnih aranžmana, psihodeličnih motiva, vrsno dorađenih gitarskih fragmenata u kojima podjednako dominiraju moćni riffovi kao i staccata, te izuzetno dobra ritam sekcija koja ustvari čini i najosnovniji glazbeni kostur od umjerenih i teških, pa i tromih ritmova s mnogim neočekivanim metamorfozama. Kao glavni uzor navode Gojiru, ali, ruku na srce, to je još uvijek daleko budući da su vrlo 'mekani' i štoviše, doimaju se kao lagana death varijanta Tool. Ne zamaraju s minimalističkim repeticijama mada im pjesme iznose i po 8 minuta pažljivo birajući raspored scenografije, dramatike i dinamike s učestalim izmjenama kompozicijskih struktura u kojima se mogu čuti mnoge tehničke reference deatha, thrasha, post-metala i progressivea. Jedno od većih iznenađenja sabijeno je u najkraćoj instrumentalnoj skladbi "Elevate" s učešćem Madeleine Junod na flauti podsjećajući na psihodelično sentimentalne prog-rock komade Jethro Tull, Yes i Pink Floyd bez ijednog distorziranog tona.

Ostatak skladbi je bogato sadržajan u neprestanim izmjenama žestokih gitara i laganih intervala s mnogo slobodnog eksperimentalnog i ambijentalnog hoda bez ikakvih stilskih obaveza prema nekim svetim dužnostima zacrtanog žanra. Tako se u svakoj kompoziciji nailazi na mnoštvo previranja koje svjedoče o njihovom detaljno izgrađenom legitimitetu koji bi mogao s vremenom prerasti u nešto izuzetno važno i vrijedno.

Samo značenje imena benda doseže svoj vrhunac kroz žestoku rafalnu skladbu "Call my name" u kojoj se protežu i vokalne mantre u spoju s kratkom jazzy gitarskom dionicom, a nekako najuspjelijim temama doimaju se dvije posljednje - vrlo brza "The voice of creation" i "Third mind". U obje kombiniraju, dakako i veoma žestoke i lagane dijelove.

Još kad će dotjerati i usavršiti očite vokalne nesrazmjere, ovo će sasvim vjerojatno biti jedan od mogućih potencijalnih francuskih kandidata za istinsko visoke svjetske domete.

Naslovi: 1.Toward the light, 2.Call my name, 3.Reborn, 4.Elevate, 5.Tribal warming, 6.One, 7.The voice of creation, 8.Third mind

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 14/12/2013