Nikad nije kasno - pod tom devizom, koja je ujedno i naziv debitantskog albuma ovog mnogoljudnog beogradskog benda predvođenog frontmenom Branislavom Ostojićem aka Banetom Ekserom, oživljavaju se neka prošla vremena. Prvenstveno ona pop rock muzike iz osamdesetih. U nostalgiju laganih nota umotano, ovih dvanaest pjesama nadovezuju se na klasični format onih ostvarenja u kojima je u prvom planu tematsko i lirično stvaralaštvo jednog autora. U ovom slučaju spomenutog Baneta Eksera, potpisnika svih tekstova i muzike, izuzev jedne pjesme na kojoj je surađivao s Dušanom Dudom Bezuhom, bohemskoj "Ja sam Bata iz Banata". Tipična retrogradna stilizacija ovog albuma ukazuje na to da je on u prvoj liniji za nešto poznije naraštaje. Ili barem za one koji se tako osjećaje, imune na ono što su pop i rock iznjedrili u posljednjih dvadesetak godina.

U dotičnim gabaritima, ovaj beogradski sastav se kreće uvjerljivo i vješto. Pjesme su mahom slušljive i zabavne. S pregršt humorističnih, ali i društveno kritičkih opservacija iz svakodnevnog života. Međutim, pod akutnim hendikepom jednog muzičkog izričaja u kome je sve već rečeno i gdje se postavlja pitanje opravdanja za ovakvim albumom. Odgovor se možda krije i u samom njegovom nazivu, koji vodi do zaključka da se na realizaciju ovog albuma čekalo duži vremenski period, a ideje za ove pjesme nastajale onda kad je ovakav muzički izražaj bio još uvijek aktualan. Kako god, album je napokon ugledao svjetlo dana i očigledno davna želja ovog rođenog Zemunca je postala stvarnost. Što je ujedno i glavna poruka ovog albuma - naime, da nikada ne treba odustati od svojih snova.

Koliko ovo izdanje vrijedi u muzičkom smislu je druga priča. Kojem se ipak mora priznati određena filigranost u aranžmanima u kojima se može, pored standardnih instrumenata, naći i dosta akustike, usne harmonike ili saksofona. Ali vrhunac od "Nikad nije kasno" svakako je njegova lirična strana s pomno i zanimljivo sročenim tekstovima gdje se Bane Ekser prezentira kao spretan i nadaren stihoklepac. A vrlo melodični i pitomi aranžmani kao u uvodnoj "Marina", šaljivoj "Prodajem kola", ritmičnoj "Joj kad bi htela" ili finoj, balaševićkoj baladi "Nikada nije kasno" zaokružuju cijelu priču na jednom prihvatljivom nivou. Tek mjestimična proklizavanja kao što je vrlo plitka i s iritantnim vokalnim izletima, "Odlazi nam kriza!" kvare cjelokupni ugođaj ovog bezopasnog muzičko-nostalgičnog putovanja u vrijeme kad je se svijet činio nekako manje kompliciranim.

ocjena albuma [1-10]: 6

z. marković // 03/12/2013