Riječki bend koji je egzistirao još ranih 90-ih, snimio ovaj rad 2000., održao navodno fantastične koncerte i onda se povukao u hibernaciju nastupajući vrlo rijetko tokom 21. stoljeća. Nemaju web stranicu osim nekoliko žestokih živih spotova na youtube, a ovaj album objavljen je, evo, s punih 13 godina zakašnjenja. Sudeći po fotografiji na poleđini omota, bend se ponovno aktivirao u novoj postavi s dvije gitare, basom i bubnjevima, no ovaj album je snimljen u ekipi Zlatko Gostić (gitara, vokal), Ištvan Širola (bas), Luka Benčić (klavijature) i Jasmin Đečević (bubnjevi). Ako vam njihova imena u prvi mah ne znače mnogo, samo napomena da svi osim Zlatka danas sviraju u My Buddy Moose.

Njihov zvuk i stil na ovome albumu vrlo je blizak puskim The Spoons. Oslonjeni na klasičnu estetiku r'n'r-a, rhythm'n'bluesa, surfa, skifflea i merceybeata 50-ih i 60-ih godina od samih pionira žanra Jerry Lee Lewisa, Billy Haleya preko The Animals, The Beatles, The Byrds, The Shadows i ponešto prljavijeg garažnog zvuka Detroita zaključno s new-wave albumima Elvis Costella s početka 80-ih, ovdje su sabrali kolekciju od čak 22 pjesme među kojima ima i veoma velikih hitova upravo iz tih vremena kada se na rock koncerte uz neizostavne žvakače gume išlo plesati i strastveno ludovati. Evergreene poput "Baby let me take your home", "Skinny Minnie", "Come on", "Poison Ivy", "Shot down", "Easy money" ili "Runaway" su napisali uglavnom malo kome znani autori, no zato su ih proslavili The Animals, Matt Collins, Johnny Halliday, Billy Haley, Chuck Berry, The Rolling Stones, Coasters, The Beach Boys, Del Shannon... A o klasiku "Raw power" ne treba niti govoriti.



Taj specifičan oldtimerski zvuk bend je postigao sitnim twang i surf gitarama, jednostavnim riffovima s blagim distorzijama, plesnim tempovima i cjelovito izraženom konfiguracijom pozadinskih, a u najvećoj mjeri i vodećih harmonija klavijatura obojenih upravo onako kako ih je Alan Price (The Animals) plasirao u svijet. Sve pjesme su otpjevane na engleskom jeziku s prilično strastvenim vokalnim izvedbama, no bend ili netko zadužen za omot zaboravio je spomenuti originalne autore pjesama. Možda neke od njih jesu i s originalnim potpisom benda, ali tko će znati u ovom serijalu poznatih tema... Priče o bendu tvrde da su svojevremeno bili najbolji i nažešći na riječkoj sceni tokom 90-ih uspoređujući ih s garažnim stilom MC5 i Flammin' Grooves, no po ovom tonskom zapisu istina daleko više odgovara činjenici da su bili malčice žešći od pratećih bendova Matt Collinsa ili prvih godina rada Beatlesa i Stonesa. Svoj jedini zvanično objavljen zapis The Stoned Cows ostavili su na kompilaciji "I srcem za Rijeku" (Nema problema, 1994) na kojoj su bili tada mladi i obećavajući riječki bendovi poput The Stuff, Mayflower, Nepal, Gipss, Psi...

Izuzme li se urnebesno žestok live-video nasumično odabran s youtube-a, The Stoned Cows su na ovome studijskom zapisu ipak bili mnogo nježniji i finiji pretvarajući neke poznate starinske rock klasike u sentimentalne evergreene. Možda sa željom da osvanu na nekoj velikoj domaćoj etiketi.

Naslovi: 1.You're gonna miss me, 2.Mercy mercy, 3.(High on a) cloud no. nine, 4.Baby let me take your home, 5.Surfing with the link, 6.Skinny Minnie, 7.Long way stitchin', 8.Call of your dogs, 9.Haven't had in mind, 10.Do the cow, 11.Waiting on my time, 12.Rooster stew, 13.Raw power, 14.Blue's theme, 15.Come on, 16.Riding with link, 17.Poison Ivy, 18.Shot down, 19.Easy money, 20.Barracuda, 21.Jay-zone, 22.Runaway

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 09/09/2013