Ovakav stil nije baš čest u glazbi. Izuzev, naravno tradicionalnih limenih orkestara i naših DVD-a (dobrovoljna vatrogasna društva) koja još uvijek održavaju pleh bande (nekad zvani i bandisti) za sprovode i svečanosti, te sviranje himni.

Američki kompozitor Andrew Rindfleisch udružio je snage s limenim peteročlanim
sastavom Meridian Arts Ensemble i ostvario album na kome je uvršteno 7 autorskih
komada i 5 obrada vrlo starih kompozicija iz 19. i 20. stoljeća. Naravno, u instrumentalnim limenim verzijama bez ikakvih drugih supstanci. Album je prvotno objavljen 2009., a ovaj puta je doživio reizdanje na Innova Recordings.

Pregrmi li se zvuk dvije trube, te jednog roga, trombona i tube, prezentirani stil ne bježi po ničemu od klasičnih komornih gudačkih sastava. Rafinirano i nonšalantno izvode Rindfleischove autorske skladbe podijeljene u 4 kratke cjeline - "In the zone" (2 skladbe), "Four fanfares for two trumpets" (4) i najkraće "Fanfare (1988) for Brass Quintet" i "A little fanfare music (by Lady MacBeth) for trumpet and trombone". U njima do izražaja najviše dolazi pompoznost fanfara i kanoni s ponekim ubodom u prilično stari folk poput teme "II Canons" koja ima arhaične detalje srednjeg vijeka. Kompozitorski i idejno najnadahnutiji je posljednji komad u tom nizu o Lady MacBeth koji parodira Shakespearov povijesni apsurd.
Drugi dio "Four Vintage Songs for Brass Quintet" s 4 obrade je daleko ležerniji budući da se radi o nekim relativno poznatijim temama mada su vrlo stare, no sadrže melodije i izvjesnu dinamiku koju prvi dio albuma nema u toj količini. 'Najmlađa' od njih "Warte, warte, nur ein Weilchen" njemačkog kompozitora Waltera Kollo-a iz 1922. u finom valceru podsjetiti će na naš starogradski evergreen "Srijem, Srijem, Srijem, lijepo je živjet u njem'. Tko zna, možda je baš po njegovoj melodiji i nastao naš klasik kojeg podjednako prisvajaju i Hrvati i Srbi. U "When you were sweet sixteen" iz 1898. s potpisom Jamesa Thortona pojavljuju se ležerne konotacije preteče revijalnog jazza i šansone, dok su dvije uvjerljivo najstarije iz 1856. i 1861. "Gentle Annie" i "Ring de banjo" autora Stephena Fostera posve jednostavne s vodećim unisono melodijama.

Za završnicu albuma Rindfleisch je prearanžirao temu "Abide with me" Henry Monka iz 1861. (nekadašnja američka himna iz 19. stoljeća) davši joj miran, gotovo sakralni ugođaj budući da je spiritualne naravi posvećene Bogu.

Svih ovih 13 instrumentalnih brojeva ne odišu tradicionalnim crtama limenih sastava već srazom komornog prošaranog suvremenim zbog osobitosti samih virtuoznih duhača koji su modernim tonalitetom uspjeli glorificirati zadana notna pisma. Za ljubitelje komorne glazbe ovo djelo predstavlja određeni presedan s mirnoćom izvedbi bez ikakvih špekuliranja, no za fiksne pobornike izdanja Innova Recordings značajan odmak od moderne i eksperimentalne glazbe koja se pretežito nalazi u njihovom katalogu. A, pak, gledajući karijeru samog Rindfleischa koji se bavi uglavnom komornom, zborskom, duhačkom, vokalnom i orkestralnom glazbom, katkad i jazzom, ovo je samo logičan slijed njegove kreativne putanje.

Naslovi: 1.I Introitus, 2.II Canons, 3.I Strict, relentless, 4.II Intense, 5.III Driving,
articulated, 6.IV Austere, 7.Fanfare for Brass Quintet, 8.A little fanfare music (by Lady
MacBeth) for trumpet and trombone, 9.I Warte, warte, nur ein Weilchen, 10.II Gentle
Annie, 11.III When you were sweet sixteen, 12.IV Ring de banjo, 13.Abide with me

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 06/09/2013

PS: ljut sam na autora što na svome webu nije priložio točan popis diskografije, već sam ga morao vaditi s njemačke wikipedije gdje su mu djela prevedena na njemački jezik.