Američki kompozitor, multiinstrumentalist, glazbeni kritičar i još 'svašta po malo' iz Hartforda u Connecticutu smatra se jednim od ultramodernističkih kreativaca uz odavno pokojne Charlesa Ivesa (1874 - 1954), Edgar Varesea (1883 - 1965) i Carl Rugglesa (1876 - 1971). Studirao je između ostalog kod Iannisa Xenakisa, a prve zvanične radove bilježi od ranih 80-ih godina. Objavljivao je različita djela za orkestre, gudače, duhače, električne gitare, komorne sastave, pijaniste, vokale, a ima i radove za tradicionalni japanski shakuhachi, kao i djela koja izlaze iz konteksta moderne klasike u jazz. Kombinira različite stilove snažno suprotstavljajući transcedentalno, eksperimentalno i eklektično ne obazirući se mnogo na šturi klasicizam već na osobni način izražavanja.
Na ovome albumu sabrao je svoja 3 najpoznatija djela za piano nastala unazad dvadesetak godina koja su već ranije izvođena, no markantnost i progres koji ga neprekidno tjera za novim potragama i preoblikovanjima uputila su ga na nove pijaniste u kojima je otkrio specifičnosti koje vrijedi iskoristiti. Naslovna "Shaking the tree" je referenca na upravo duboke korijene koje sažima u glazbi poput otpornog i žilavog drveta kome niti snažno drmusanje ne može naštetiti. To je spram ostala 2 djela njegova najfriškija kompozicija napisana 2005. prvenstveno iz čistog eksperimenta temeljena na nekim njegovim mozganjima oko upotrebe niskih akorda, serijskih kalupa u vrtnji ekscentra, različitih nesklada i tvrdokornog glazbenog fundamentala spontano eruptiravši u istraživanje harmonija. Izvedba je, dakako ovdje najbitnija, te je s vremenom otkrio kako je najbolje da djelo izvode dva glazbenika za jednim klavirom. Ovom prilikom to su Donald Berman i John McDonald koji pomno prativši notno pismo dodaju svoj osobni senzibilitet u mnoštvo sintagmi od uvodnog, vrlo ekspresivnog izraza sve do laganih igara i završnih melodijskih fragmenata koji se sudaraju i razilaze upravo poput drmusanja stabla.

"Braided bagatelles" (komponiran 2001/2) kao što i sam naziv govori su međusobno isprepletene kratke kompozicije. Ima ih ukupno 6 povezanih u lanac varijacija na zadanu temu i sviraju se bez pauza punih 18 i pol minuta. Taj zadatak dodijelio je Moritzu Eggertu, a zbog stalnih uspona i padova dinamike, te sitnih 'čekičarenja' po tipkama, kao i posljednjih, vrlo mirnih komada "Floating" i "Flying" u kome je teško pretpostaviti finiš, ovo je najkaotičniji i najteži dio za slušanje gomilajući čitav niz šarenih spektrova tonova i prebiranja po klavijaturi.

U ovaj izbor uvrstio je "The piano room", svoju osobnu drugu po redu sonatu koju je počeo stvarati 1993., a završio 1999. Ima 3 razdvojena komada "Clouds are scattering", "The big room" i "The world turned upside down" u kojima je razvijena filozofija kreiranja dinamike, erupcije, periodičkih gibanja, eksplicitnih asocijacija na britanski folk kada je britanska vojska poražena kod Yorktowna 1781., te smisao za ironiju i dobar humor. Svih ovih 27 minuta izveo je briljantni mladi turski pijanist Erberk Eryilmaz šarajući poentilizmom (iliti neo-impresionizmom), spektralizmom, minimalizmom, zadanim folkom i utjecajima Ivesanovog uzavrelog ultramodernizma. Mada je od sva 3 rada ovaj najstariji, odnosno nastao kad je Robert Carl bio još prilično mlad, vidljivo je da se u njemu nalazi još i najinteresantniji i najuzbudljiviji autorski pristup kojim je kršio mnoga pravila takozvanog 'dobro odmjerenog ukusa' i općenitog pojma za klasicizam. Autor ovdje nije koristio onolike gromade tonova, već je nasuprot konciznom perfekcionizmu neprestano ispreplitao modernistički fazon bez određenih melodija sa školskim figurama impresije uz prisustvo obilate tišine nošene šapatima, a ponekad i tugaljivošću.

Jasno, slušati piano solo iziskuje potpuno poniranje u uzajamnu spregu izvođača i kompozitora. I sami smo mnogo puta slušali interpretacije nekih tuđih djela u izvedbama poznatih ili manje znanih instrumentalista, a često su nam same kompozicije vrlo dobro znane kao originali. Redovito pitanje koje se postavlja jest koliko je izvođač dovoljno ušao u kompleksnost tumačenja, ali ovaj puta nema zamjerke. I sam Robert Carl je zadovoljan interpretacijom vlastitog notnog pisma.

Naslovi: 1.Shake the tree, 2.Cadenza, 3.Marking the field, 4.Stretching, 5.Marching, 6.Floating, 7.Flying, 8.Clouds are scattering, 9.The big room, 10.The world turned upside down

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 23/08/2013