Švicarska supergrupa iz Ženeve sastavljena je od članova bendova Knut (Roderic Mounir - bubnjevi), Elizabeth (Julien Diels - bas), Impure Wilhelmina (Michael Schindl - vokal, gitara) i Rorcal (Diogo Almeida - gitara). 28.II 2013. objavili su debi album za Throatruiner Records i grčki Blastbeat Mailmurder kao 12'' vinil. Jedno određeno vrijeme može se skinuti i kao free-download s njihove bandcamp.com stranice.
U određenu ruku, riječ je o klasičnom black-metalu punom srdžbe i neprijateljskih emocija sa slinavim vrištajućim vokalom, vrlo dobroj i čistoj produkciji s kompaktno razdvojenim elementima i različitim pjesmama koje također i stilski variraju jedna od druge. Uvodna "Hoch" je paklena i kaotična pržiona u kojoj black djelomično transplatiraju na teritorij post-hardcore elemenata, no u cjelini gledano, to je otprilike i najveći dio onoga što ovaj četverac ovdje pruža. Žestoki blastbeatovi i bubnjarska rešetanja, fino ugođena sondiranja gitara i virtuozni bas od kojeg otpadaju uši prisutni su u nemilosrdnim komadima "Betrayers of the north", "Disfigured by hatred", "Slaves" i "Weapons made for grace", dok se u preostalim stilski poigravaju s dinamikom ("War of 100.000 centuries"), tromijim tempovima ("Idolatry"), te post-rockom i post-metalom ("Dead trees are wandering at night").



Od svih njih odskače posljednja, ujedno i najdulja od punih 9 minuta "The wyvern" uronjena u mračni minimalistički melodičan bas, atmosferične gitare i tromi tempo s predznacima post-rock/metal koja se čini da je instrumentalka, no Schnidlov vokal očajnika se ipak pojavljuje pred samim krajem kompozicije.

U globalu slušano, ispoštovani su svi oldschool maniri black-metala kojima su dodali ponešto svježijih stilskih elemenata sa znatnim prisustvom eksperimenata kojim su obogatili inače jednostavnu žanrovsku etiku. Ima tu i modernih primjesa, kao i netipičnih black riffova i sve skupa se osjeća da bend želi pomladiti žanr budući da dolaze iz znamenitih i vrlo dobrih bendova. Ali generalno govoreći, u želji da izgrade nešto novo, ovakvo izdanje se u najvećoj mjeri neće pretjerano dopasti ljubiteljima klasičnog blacka. Trebati će proći vremena, a i još poneki album da se sakupi nova ciljana publika, no što se mene tiče, ovaj stilski iskorak je dobro došao kao osvježenje na sceni.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 24/06/2013