Kada se piše o Caro Emerald, točnije o njezinom drugom albumu, treba istaknuti i jednu zanimljivu činjenicu o njezinom prvom albumu koji je u Nizozemskoj proveo više tjedana na broju 1, od 'Thrillera' Michaela Jacksona. Takvu količinu uspjeha neće nikada moći ponoviti na globalnoj razini, ali zbog posebnog naleta u glazbenom izričaju sličnom njezinom, njezin drugi album je debitirao na prvom mjestu u Britaniji. Možda se takve stvare ne moraju nužno spominjati kod osvrta na album, ali u isto vrijeme pokazuju kako se pored trenutnog popularnog zvuka, jedno ovakvo ostvarenje može naći na vrhu. Od intra koji podsjeća na filmske uvode iz starijih filmova, Caro kreće s simpatičnom 'One Day' u kojoj se Caro već bori protiv raznih natpisa u novinama, negirajući ljubavne afere i navodeći da ionako nema veze za takve gluposti. Tako se formira ta jedna prisutnost dive (ali uz naklon prema filmskim glumicama) koji se prati i kroz vizualni materijal CD-a i kroz vrlo samopouzdani i gotovo nadmeni pristup pjevačice.
Na trećoj pjesmi 'Coming Back as a Man' se već okreće svojevrsnoj žalbi usmjerenoj prema muškom rodu i problemima koje nose nedorečena udvaranja bezbrojnih Romea koji ne znaju ni pozdraviti na odlasku. U pjesmi koja korištenje rime dovodi do nepotrebnih razina blesavosti, njezino rješenje je da se maskira u muškarca, spominjući brkove Errola Flynna (filmska tematika na svakoj razini opstaje i prolazi), ali završavajući stvar na jednoj čudnoj noti, ali nadam se da se tu negdje nalazi i svojevrsna ideja za ujednačavanjem spolova.
'Tangled up' je najpristupačnija pjesma za šire mase i radio puštanje, ali zbrka nepotrebnih rima i suludih riječi koje se nižu u još jednoj razočaranoj priči o ljubavi koja nije ravnopravna i čista, sačinjavaju jedno ostvarenje koje djeluje najbolje kada se ne sluša ono što pjeva Caro nego kako to izvodi. Uz neka slabija ostvarenja poput naporne 'The Maestro' kao uvjerljivo najgore pjesma na albumu s forsiranim 'postarivanjem', i dvije emotivno nabijene pjesme kao što su 'Black Valentine' i 'The Wonderful In You', te uz povremene bljeskove odličnih interpretacija ('Paris'), Emerald nudi cijeli paket i izgrađenu osobnost. Pop privlačnost je na visokoj razini, a utjecaji i uvažavanje nekih prošlih zvukova i atmosfera gotovo nadoknađuju činjenicu da se radi o albumu koji traje predugo i koji bi još bolje funkcionirao s 10, a ne s ovih 14 pjesama. Broj izvođačica koje evociraju neka prošla vremena, uz prilagođavanje večoj slušljivosti zadnjih godina postepeno raste, a Caro Emerald je u igru ušla na vrijeme i osigurala svoje mjesto pri vrhu. Možda se na sljedećem albumu napokon otisne jače od obale i poznatoga teritorija u neistražene teritorije. Temelje i sve predispozicije već ionako ima.

ocjena albuma [1-10]: 6

robert tabula // 20/06/2013