Beady Belle se probio na šire međunarodno tržište, ukopavajući se u jednu malu, ali zahvalnu nišu. Iako se radi o jazz sastavu, veliki dio njihovog glazbenog izričaja je usmjeren na vokalnu izvedbu Beate S. Lech, uz aranžmane koji se vrte kroz elektroničke beatove, nastojeći pokupiti podjednaki broj utjecaja iz jazza, R&B, pa i hip-hopa (ali u zaista maloj mjeri) na putu kroz deset pjesama na njihovom novom, šestom albumu. Njihove prethodne albume nisam čuo, ali ono što mi je ostalo u uhu nakon višestrukog preslušavanja 'Cricklewood Broadwaya', me navodi na prepoznavanje utjecaja jedne zaista široke alternativne scene, uz pop ublažavanje i razigravanje kroz različite vokalne promjene pjevačice.

Beate ima izvrsne vokalističke predispozicije i aspiracije, ali osjećam da se nešto izgubilo kroz pjevanje na engleskom jeziku - sasvim dobar naglasak i lirična višeznačnost ne nadoknađuju u potpunosti pjevanje na drugom jeziku. Prva pjesma 'Saved' je primjer jazz improvizacije, barem kroz vokalnu interpretaciju pjevačice, a pjesma se u jednom trenutku nosi na valu pamtljivog refrena, samo kako bi se pretočila u nešto sasvim drugo, već u sljedećem stihu. Druga pjesma 'So Far So Good' je gotovo identična u stilu i izvedbi aktualnom hitu Daft Punka, ali sasvim sigurno ne treba zanemariti činjenicu da je Beady Belle odavno izašao sa svojom pjesmom, ali se ne može nadati ničemu ni približno tako komercijalno uspješnom. To naravno nije ni važno s kreativne točke gledanja, ali za bend koji marljivo i često nastupa na stranom jeziku, sigurno postoji i određena želja za većom komercijalnom uspješnošću.

Na momente me gube s ravnomjernijim pjesmama, usmjerenima na veću komercijalnu prihvatljivost i s glazbom koja pojednostavljuje igru i čini je manje zanimljivom. I dok je neujednačeni ton više naklonjen boljim pjesmama, makar po melodičnosti i povremenom uplivu zanimljivih dionica, ostaje jedna manja količina loše iskorištenog prostora. Što se tiče cijeloga albuma, mogao bi vrlo dobro i uspješno proći kao dio jedne bolje set liste za puštanje u lounge barovima, ali oni su ipak na jednoj višoj stepenici, koja ne mora nužno biti vidljiva drugima.

I kao ugodna pozadina ljetnih večeri i kao dobrodošli dodatak hladnim večerima u zamraćenim klubovima, ovaj album drži svoj teritorij.
Ne sumnjam da se radi o bendu koji uživo nudi i puno više i vjerojatno se uspješnije nadograđuje na taj određeni prazni prostor, koji se ponekad ušulja na nekim točkama ovoga albuma.

U konačnici, čitava niska utjecaja te glazbena meandriranja po poznatijim i opskurnijim ravnicama glazbe, oblikovane kroz ravnomjernu elektroničku produkciju, sačinjavaju jedno sasvim solidno ostvarenje.

ocjena albuma [1-10]: 7

robert tabula // 19/06/2013