Ima ljudi koji dobrom starom rock'n'rollu ne mogu odoljeti. Iako danas on možda zvuči anakrono ili grublje rečeno zastarjelo, nostalgični povratak u njegove zlatne godine isplati se ako radi ničega drugog, onda što ga danas sviraju ljudi koji to zaista vole i koji uživaju u njemu. Mićo Vujaklija takva je jedna osoba, koji sa svojom grupom Mačke već preko dvadeset godina i u međuvremenu osmim albumom održava živu sliku rocka kakav je nekada bio. Njegov s dosta ritma i bluesa prožeti, vrlo melodični zvuk postao je karakterističan i Mićo je sa svojim Mačkama jedna etablirana veličina na hrvatskom autorskom nebu u ovoj domeni. Novi album "Iz druge perspektive" s ukupno dvanaest pjesama u potpunosti potpisuje Milorad Vujaklija Mićo, a sniman je još tijekom 2011. godine u studiju Jura s producentom Jurom Havidićem. Razlog zašto ovaj novi album zvuči nešto drugačije od prethodnih je taj što se na njemu, pored klasičnog instrumentarija, može čuti i usna harmonika, angažirana je puhačka sekcija, te gostovanje Ivana Havidića na gitari. Kao i dolazak klavijaturiste Jurice Leikauffa u bend.

U novom izdanju Mićo ne prekida sa svojom tradicijom već je nadograđuje kompleksnijim aranžmanima. Usna harmonika Nevena Mijača ispostavlja se kao idealna pratnja blues akordima gitare u "Pokloni mi", a s vatrenim Leikauffovim uplivima klavijature postaje jasno zašto se njegov dolazak u bend opisuje kao vrlo pozitivnim. Atmosferične gitarske dionice u "Anamarija" odvode nas na trag prozračnih balada kakve je radio Chris Rea, prije nego što se u "Blues života" vrati tradicionalnom bluesu. Potpuno drugačija slika ukazuje nam se u plesnoj "Halo generacijo" s nostalgičnim prisjećanjem na neka prošla, ali po rock'n'roll puno bolja zagrebačka vremena. U sličnom štimungu nastavlja se i u "Četvrta dimenzija", ali obogaćeno melodičnom puhačkom sekcijom i back vokalima Anite Gossain, čije gostovanje u obliku dueta s Mićom se nastavlja i u harmoničnoj baladi "Noćas, noćas". Mićin klasični stil oslikava se kako u sporijim, bluesom prožetim komadima, tako u bržim i veselijim brojevima kakvi dominiraju drugim dijelom albuma. Puhačke intervencije smjenjuju se s melodičnim gitarskim pratnjama i solažama, ili pak saksofonom Marka Križana kao u "Trebamo li". Ritam i dinamika su tu presudni, a urnebesno plesna "T-t telefon" u tome prednjači ispred svih drugih. Iako na prvi pogled možda tako izgleda, ali album "Iz druge perspektive" nije tek hommage na prošla vremena rock'n'rolla, već bez patosa pokazuje Mićinu ljubav prema istom. Kao i strast s kojom on i njegove Mačke, uz pomoć brojnih gostiju, pristupaju cijeloj stvari, te se insceniraju tako kao da ih vrijeme nije dotaklo i u ovih dvanaest pjesama slave svoj vlastiti rock'n'roll revival. S druge strane, ovdje se ne može ništa čuti što već nije negdje bilo - sve je ovo već dobro poznato - naglasak je na kvalitetnim aranžmanima i interpretacijama klasičnih rock shema, kakve zadovoljavaju prvenstveno starije naraštaje. Ili pak mlađe znatiželjnike, koje zanima povijest rock'n'rolla.

ocjena albuma [1-10]: 7

z. marković // 29/05/2013

PS: Cd će kod kuće slušati Antun Prukner iz Čepina.