Evo i jedan bend sa francusko-belgijske etikete Never Trust An Asshole koji nije šlampavo odradio zadatak snimanja materijala. Vjerojatno i zato jer je izgleda snimljen 'live' u studiju kao demo, te nisu muku mučili sa snimanjem instrumenta po instrumenta, miksanja i produkcije.

Dolaze iz francuskog grada Tarbesa pored Bordeauxa, jezgro sastava čini kvartet, a s gostima ih ima sveukupno sedmoro uključujući i saksofonistu. Sviraju klasični punk-hardcore, tekstovi su im na francuskom, a u uvodnoj "Derriere le mur" gitarist je pokušao skinuti surf solažicu nalik na legendarnu "(Ghost) rider in the sky" Stan Jonesa. Svakako je najpoznatija u izvedbi Johnny Casha. No, daljnji tijek pjesme nema nikakve veze s kaubojima, surfom ili rockabillyijem. Žestoka ritam gitara, fina mekana solo gitara, pomalo heavy metal 'catchy' solaže, brzi tempo i krešavo-opori vodeći vokal. Solidno za početak.

Dalje se redaju klasične punk-hardcore pjesme "Quoi d'atrue?" (sa slatkastom sax solažicom), "A la carte", pa vesela "Roulettes et contreplaque" sa poduplanim 'catchy' solažama kao da je proizašla s prvog albuma Hladnog Piva, pa jedina na engleskom "Song of the dead" s uvodnim hard/heavy riffom i vrlo dobrom vokalnom melodijom, te obrada Minor Threat rasturaljke "Seeing red" koja ne traje niti jednu punu minutu. Na koncu je uvrštena kao bonus "Kids for life" u višeglasju i najžešćem tempu.

Sve dionice su čiste, nema prljavštine i frekvencijskih oscilacija, te kao demo rad može odlično poslužiti. Bend ima energiju, kompaktnu svirku, tehnički okey aranžmane, solidnog pjevača. Ništa posebno, ali ništa niti loše. Recimo otprilike u rangu ranog Hladnog Piva.

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 04/05/2013